2. NEDJELJA KROZ GODINU (A)
Današnje bogoslužje koje slijedi odmah iza Bogojavljenja i Gospodinova krštenja, govori nam o počecima Kristova propovijedanja i javnoga djelovanja.
Prvo čitanje – Iz 49,3.5-6
Isus je onaj savršeni Sluga Božji o kojem govori prorok Izaija, jer On donosi spasenje svim ljudima. Tako Bog po proroku naviješta da će se on u svojemu Sluzi proslaviti. Taj Sluga Božji će trpjeti i svojom mukom će proslaviti Oca i sebe. A sve to će moći podnijeti, jer mu Bog daje snagu.
Veliku je ulogu, dakle, Otac namijenio Sinu. Zato prorok i veli da ga je premalo nazvati Slugom. On treba ne samo da obnovi izabrani narod barem u pojedincima koji su ostali vjerni Bogu, nego da prosvijetli sve narode i da Božje spasenje odnese do nakraj zemlje.
On dolazi proslaviti Boga, donosi spasenje svim ljudima. Objavljuje Božji zakon i naviješta pravdu. Zamjenjuje sve dotadašnje žrtve i prinose postajući savršena žrtva po kojoj se čovjeku otvara ponovno put nadnaravnom životu s Bogom. Ono što mi na sve moguće načine nastojimo zadržati – volju da činimo kako mi hoćemo, Isus predaje u Očeve ruke – čini ono što Otac hoće. Uči nas potpunom predanju Božjoj volji jer jedino tako možemo ostvariti svoju zemaljsku i nebesku sreću. Uči nas otvorenosti svakom čovjeku jer jedino tako surađujemo u ostvarenju Božjeg kraljevstva.
Drugo čitanje – 1. Kor 1,1-3
prvu poslanicu korinćanima je sv. Pavao napisao djelomično kao osvrt na stanje u zajednici prikazano u usmenom izvještaju korintske delegacije poslane Pavlu u Efez. Udrugom dijelu odgovara na pitanja koja su Korinćani pismeno postavili po drugoj delegaciji. Za danas imamo sam početak ove poslanice. Po ondašnjem običaju, u vremenu kad se nisu uz pismo stavljale i omotnice s adresom naslovnika i pošiljatelja, Pavao se odmah na početku predstavlja kao “po volji Božjoj pozvan za apostola Krista Isusa”. Iz ove pozvanosti od Boga, a ne iz glasanja vjernika, on izvlači ispravnost svoga učenja i nadležnost svojih poglavarskih odredaba. Zajednicu krštenika oslovljava kao “Crkvu Božju u Korintu”.
Pavao se spremno odazvao, kao i Mesija, te uz najveće napore i žrtve nastojao izvesti povjerenu mu zadaću. On se posebno trudio u korintskoj Crkvi da svi oni koji su prigrlili vjeru budu potpuno Božji. Oni koji su u Korintu prihvatili Božju poruku, dali se krstiti i žive kao kršćani, prema riječima apostola, posvećeni su u Kristu Isusu. A budući da kršćani kao udovi sačinjavaju jedno mistično tijelo Kristovo, svatko je od nas posvećen po Glavi Isusu i po njemu postaje dionik svih milosti koje je On primio od Oca za nas.
Evanđelje – Iv 1,29-34
Evanđelje donosi svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu. Tesar iz Nazareta, koji je primivši krštenje podržao sve spremne na obraćenje, jest Jaganjac Božji koji oduzima grijeh (jednina, ne množina!) svijeta. On to može činiti zato što je na njega sišao Duh Sveti, što ostaje na njemu i osposobljava ga da krštava Duhom Svetim. Tako nam se u današnjoj liturgiji Isus predstavlja kao Jaganjac Božji i karizmatičar trajno obdaren Duhom. On je poslušan Duhu Očevu i upravo zato miljenik Očev i Sin Božji. Svu Crkvu i svakog pojedinoga krštenika dariva svojim Duhom osposobljavajući nas za naše ljudsko i kršćansko zvanje.
