Četvrta vazmena nedjelja u liturgiji se naziva i nedjelja Dobrog pastira. Ova nedjelja posvećena je molitvi za sveta svećenička i redovnička zvanja, te se još od vremena Pape Pavla VI., u razdoblju nakon Drugoga vatikanskog sabora slavi kao Dan duhovnih zvanja.
Današnje prvo čitanje – Dj 2, 14a. 36-41 , kao i sva prva čitanja u vazmeno vrijeme, odlomak je iz Djela apostolskih s obzirom da ona prikazuju okupljanje i djelovanje Crkve kao uskrsnog Božjeg naroda. Ovo čitanje nastavak je Petrova govora na Duhove hodočasnicima iz domovine, dijaspore i obraćenim poganima koji su bili postali “bogobojazni”, odnosno povjerovali su u Boga Biblije, ali još nisu mogli prihvatiti disciplinske propise židovstva. Petar ih poziva na kajanje i krštenje u Isusovo ime da bi postigli oproštenje grijeha. Isus je Krist i Gospodin kojemu se trebamo obraćati, u njegovo ime krstiti da bi nam se oprostili grijesi i da bi primili dar koji je Duh uskrslog Krista.
Drugo čitanje – 1 Pt 2, 20b-25 Petrova je poslanica u kojoj govori o Kristu kao strpljivom patniku, koji je uzor strpljivosti krštenicima. Vjernici za podnošenje životnih teškoća imaju uzor u strpljivom Kristu, a Bog iz Kristove patnje i smrti na križu daje duhovnu snagu i oproštenje grijeha svim ljudima.
Današnje Evandelje-Iv-10-1-10 dio je Isusova govora u Jeruzalemu za vrijeme jednog blagdana. Događa se na poodmaklom stupnju Isusova mesijanskog 
djelovanja, kad je bilo jasno da vjerski poglavari židovskog naroda potpuno odbacuju Isusova djela i riječi osporavajući mu poslanost od Boga. Isus se predstavlja kao vrata ovcama. Slika vrata predstavlja suprotnost slici zida: vrata simboliziraju otvorenost, promjenu, budućnost, dok su zidovi znakovi otpora, rezignacije, bezizlaznosti.
Čitav je Isusov život povijest uklanjanja zidova, otvaranje vrata onima koji su bili isključeni. Isus je uklanjao zidove neljudskosti: pozivao je k sebi sve bez razlike, i zdrave i bolesne, i bogate i siromašne, i sve one koji su živjeli na rubu društva ili su bili obilježeni zbog vlastitih slabosti. Konačno, srušio je i najtvrđi i najdeblji zid u ljudskom životu, a to je zid straha od smrti: svojim uskrsnućem otvorio je vrata vječnoga života. Kao što pastir ide pred ovcama tražeći dovoljnu ispašu i siguran put, tako i Isus ide pred vjernicima iznoseći obilnu hranu sa stola Božje riječi.
Isus je iz svog uskrslog stanja i dalje dobri pastir koji ovce predvodi i omogućuje pristup k njima. Vidljivi pastiri trebaju među krštenicima odražavati Isusovu dobrotu i ljubav, te uprisutnjivati Isusa dobrog pastira.
