Poslanje apostola i ostalih učenika je da navještaju Kristovo Evanđelje spasenja ne samo narodu prvog saveza već svim narodima svijeta. Na taj način Evanđelje darom Duha Svetoga poprima sveopće razmjere, te se tako počinje širiti Crkva koja je tek nastala.
Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Prvo čitanje sažetak je o djelovanju đakona Filipa u Samariji. Filipovo propovijedanje Bog je pratio znamenjima i velik se broj ljudi odazvao na vjeru. Ključni trenutak obraćenja bio je onda, a ostaje i danas, događaj krštenja kojim se obraćenici pridružuju uskrslom Kristu i Crkvi.
Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Drugo čitanje odlomak je iz Prve Petrove poslanice, nastale u vrijeme prvih progona kršćana izvan Rima. U ono doba kršćani su bili manjina sumnjičena i gotovo progonjena od poganske većine. Sveti ih pisac moli da ostanu vjernički vedri i ne podlegnu napasti nasilnog odgovaranja na diskriminacije. Ta vjernička radost na dug rok dolazila je onda, a dolazi i danas, od Duha Svetoga. Petar pretpostavlja da će poganski sugrađani tražiti od kršćana obrazloženje nade koja je u njima. Da bi bili spremni obrazložiti je, trebaju poznavati svoju vjeru i živjeti dosljedno vjernički.
Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja
Današnje evanđelje je dio Isusova govora na posljednjoj večeri. Isus najavljuje svoj odlazak u muku i k Ocu te obećava da učenike neće ostaviti sirotama. Poslat će im drugog Branitelja, Duha istine koji ostaje s vjernicima zauvijek. Dok “svijet” Duha ne poznaje, vjernici ga poznaju i on u njima ostaje. Duh Branitelj ujedno je Duh istine koji ostaje s Isusovim sljedbenicima u Crkvi.
U ovom odlomku oproštajnoga govora Isus traži da učenici u vremenu njegove “odsutnosti”, tj. boravka kod Oca u proslavljenom stanju, vrše njegove zapovijedi. Pritom izjednačava vršenje zapovijedi i ljubav prema sebi: “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi” (r. 21). Ovo držanje zapovijedi omogućuje Duh Sveti.
Duh Sveti će ostati i s nama zauvijek, odnosno sa svakim kršćaninom do svršetka života i sa cijelom Crkvom do svršetka svijeta. Budući da je Duh Sveti i Duh Kristov, njihova je zajednička prisutnost u nama i uopće u Crkvi ne samo moguća nego i nužna.
Duh Sveti prebiva u vjernicima i pomaže samo Isusove sljedbenike. Svijet ga na ne može primiti, jer nema oka kojim bi u vjeri mogao vidjeti i upoznati Božjega Duha. Za to je potrebno krštenje koje rasvjetljuje duhovni vid čovjeka.
