Ivan Krstitelj bio je, prema riječima proroka Izaije, „Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze.“ Ime mu u prijevodu znači Gospodin je milostiv.
Rođenje
Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija, svećenik i Elizabeta, rođakinja Isusove majke Marije, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali se s tim nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači „Gospodin je milostiv“ (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju za mišljenje. Budući da Zaharija do tad nije mogao govoriti složio se s time da se zove Ivan napisavši na pločici : ‘Ivan mu je ime.’ Tada su mu se otvorila usta i vratio govor. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i opraštanja njegovu narodu.“
Život i djelovanje
U svojoj mladosti Ivan odlazi u judejsku pustinju. Hranio se skakavcima i divljim medom. Oblačio se u odjeću načinjenu od devinih dlaka. Bio je opasan pojasom. Živio je pustinjskim, isposničkim životom. Propovijedao je obraćenje, unutarnji zaokret krsteći ljude u vodama rijeke Jordana. Imao je svoje učenike koji su ga slijedili. Na koncu je krstio i samog Isusa , za kojeg je rekao da mu nije dostojan odvezati ni sveze na obući. Čitav je svoj proročki i propovjednički život podredio Isusu Kristu. O njemu je govorio, njega najavljivao napominjući pri tome da ga trebamo dočekati pripravni, obraćeni, u potpuno novom životnom ruhu.
Evanđelja pripovijedaju da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako propovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Svetog Ivana Krstitelja dao je uhititi židovski kralj Herod jer ga je Ivan javno osudio zbog preljuba, te mu je odrubio glavu.
Štovanje
Sa štovanjem Ivana Krstitelja počelo se vrlo rano. Tako je najstarije mjesto štovanja ovog sveca povezano s njegovim grobom u Sebasti, u današnjoj Palestini. Također u Damasku je bila posvećena ogromna bazilika sv. Ivanu. Danas je u njoj džamija. Papa Ivan Pavao II. Za svog posjeta Damasku tamo je održao međureligijski susret i molitvu.
Sv. Ivanu Krstitelju posvećena je Lateranska bazilika u Rimu.
Pod zaštitom su svetog Ivana Krstitelja glazbenici i pjevači, krojači i kožari, krznari i vunari, remenari i gostioničari. Mole mu se nožari i brusači, zatvorenici i oni koji su osuđeni na smrt. Zaštitnik je uzgajivača ptica, padavičara i krštenika i nekih država – Malte, Jordana, kao i velikog broja svjetskih gradova.
Obično ga se prikazuje kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučenog u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: »Evo Jaganjca Božjeg!« Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci.
Relikvije sv. Ivana Krstitelja nalaze se u crkvi svetog Silvestra u Rimu i drugi dio u Amiensu u Francuskoj.
U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.
Misna čitanja današnjeg blagdana možete pročitati ovdje
………………………………………………………………………………………………………………………….
TIJELOVO
Tijelovo ili Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove svetkovina je kojim Katolička crkva slavi Tijelo Isusovo u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva.
Tijelovo je nastalo na Veliki četvrtak (Posljednja večera), kada se Isus opraštao od apostola. Uzeo je kruh i vino, te obećao da će ostati s nama do svršetka svijeta. Na taj dan je ustanovljena sveta misna žrtva. S obzirom da je Veliki četvrtak ispunjen sjećanjem na Krista i njegovu muku, Crkva je ustanovila poseban blagdan u čast oltarskom sakramentu.
Tijelovo kao svetkovina pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. 1264.g. objavljuje bulu kojom blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu. No smrt ga je spriječila u tome, te tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Ubrzo se u obilježavanje tog blagdana, pored mise, uvodi svečana procesija u kojoj se u pokaznici nosi Tijelo Gospodinovo. Procesija ima četiri postaje na kojima se navještava evanđelje na četiri strane svijeta. Tijelovo je blagdan jedinstva čovjeka i Boga, jedinstva svih ljudi te podsjeća na poruku apostola Pavla da u Kristu nema rasnih, etničkih niti vjerskih podjela među ljudima.
Misna čitanja i liturgijska tumačenja možete pročitati ovdje
