Današnja nedjelja donosi nam nastavak govora u prispodobama. Nakon prošlonedjeljne prispodobe o sijaču i sjemenu, ove nedjelje imamo tri nove: kukolj u pšenici, gorušičino zrno, kvasac u tijestu. Svima im je zajedničko da u kraljevstvu Božjem inicijativa dolazi od Boga te da Kraljevstvo nije vrednota kojom bi ljudi mogli raspolagati i manipulirati po zemaljskoj logici.
Prvo čitanje – Mudr 12,13.16-19
Pisac Knjige Mudrosti Božju blagost vidi u tome što s nama ljudima upravlja s velikom pažnjom. Svoju moć, kojom bi se Bog mogao uvijek služiti, mi na sebi ni ne osjećamo; toliko je ublažena njegovom dobrotom i ljubavlju prema nama. Njegova nas djela uče da i mi moramo biti puni dobrote i čovječnosti, odnosno ljudski dobri kao što je Bog božanski dobar. Tada se možemo nadati da će i On biti milosrdan prema našim grijesima za koje se od nas traži samo pokajanje. Bog je onaj koji i to daje budući da je čovjek sam po sebi nesposoban da uvidi svoja nedjela i da se popravi.
Drugo čitanje – Rim 8,26-27
Sveti Pavao apostol svjestan je naše ljudske slabosti koja se pokazuje čak i u tome da ne znamo što i kako da molimo. Zato u toj našoj slabosti nam pritječe u pomoć Kristov Duh. Sve ono što nama manjka to Duh Sveti obilato nadoknađuje i upotpunjuje našu slabu snagu. Ali i tu je potrebna naša suradnja s Duhom Božjim kao i u čitavom našem kršćanskom življenju i djelovanju. Treba se samo prepustiti da nas u molitvi kao i u čitavom našem životu vodi Duh, jer bez toga naša molitva niti naš život ne će nikada biti pravo kršćanski.
Evanđelje – Mt 13,24-43
Prispodoba o kukolju označuje nam Crkvu kao veliko polje u kojem rastu zajedno pšenica i kukolj, dobri i zli. Nema u Crkvi unaprijed sigurnih i nesigurnih, nema odabranih i osuđenih. Svi smo mi određeni da postanemo djeca svjetlosti i dobra pšenica primajući Kraljevstvo Božje u sebe i obraćajući se od zlih djela jedinome, pravome, živome i istinitome Bogu.
Crkva je mjesto u kojem ima prostora za rast, za obraćenje i nadasve za nasljedovanje Božje strpljivosti. Zato Gospodar njive svojim slugama koji su htjeli odmah počupati kukolj koji je izrastao sa pšenicom odgovori: »‘Ne, da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite obadvoje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moj žitnicu!’« (Mt 13,29-30). To je poziv svima nama na poniznost i milosrđe, jer nitko od nas nije siguran da li spada u pšenicu ili kukolj. Isus nam stavlja za uzor strpljivosti samoga sebe. Moramo pričekati vrijeme žetve na svršetku svijeta kada će On zapovjediti svojim anđelima »da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zubâ« (Mt 13,41-42).
Misna čitanja pročitajte ovdje
…………………………………………………………………………………………………………….
ČUDOTVORNA MEDALJICA
Čudotvorna medaljica predmet je koji mnogi kršćani, štovatelji Majke Božje, nose oko vrata kao znak štovanja i kojom dobivaju posebne milosti.
Nastanak čudotvorne medaljice
Catherine Labouré, redovnici iz reda sestra milosrdnica sv. Vinkog Paulskog, 27. studenog 1830 ukazala se Majka Božja. Bila je odjevena u bijelu svilu s nogama na maloj kugli, ispruženih ruku, a iz prstiju je zračila svjetlost. Marija je objašnjavala da kugla predstavlja cijeli svijet i svaku pojedinu dušu. Blistave zrake simbol su milosti koju pruža onima koji je traže. U međuvremenu, oko Marije se oblikovala duguljasta slika ovalnog oblika, a okolo su pisale riječi: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“. Katarina Laboure čula je glas da napravi medaljicu po tom uzoru. Sve osobe koje je nose oko vrata dobit će posebne milosti. Nakon što su crkvene vlasti dopustile izradu ovakve medaljice i priznali njezino štovanje, brzo se raširila po cijelom svijetu i donijela nebrojene milosti onima koji su je nosili s pouzdanjem. Dogodila su se brojna čudesa pa je prozvana čudotvornom medaljicom. Medaljicu je nosila i Bernardica Soubirous kojoj se Marija ukazala u Lourdesu 1858. Ona je izjavila da je Marija prilikom ukazanja u spilju u Lourdesu izgledala onako kako je prikazana na medaljici.
Izgled
Medaljica je duguljastog, ovalnog oblika, Na prednjoj strani je lik Blažene Djevice Marije kojoj iz ruku izlaze snopovi zraka, pod nogama joj je globus, a na glavi kruna od zvijezda. Oko njene slike piše: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“. S druge strane je znak križa isprepleten sa slovom M. Ispod su Srce Isusovo i Srce Marijino, a okolo 12 zvijezda.
Simbolika
Lik Marije s globusom pod njenim nogama pretkazuje novi otkupljeni svijet u kojem Marija nadvladava sile zla. Snopovi zraka iz ruku znak su milosti koje preko Marije dariva Isus Krist. Uloga Marijina posredovanja izražena je i zazivom „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo“. Znak križa i inicijal Marijinog imena M na naličju medaljice simboliziraju nerazdjeljivu Marijinu povezanost s Isusom i njezino sudjelovanje u otajstvu otkupljenja. Podno toga su dva znaka ljubavi: Isusovo Srce ovjenčano trnjem i Marijino Srce probodeno mačem boli. Vijenac od 12 zvijezda znak je prve Crkve i 12 apostola te simbol putujuće Crkve koja je i dalje povezana s Marijom.
