Prvo čitanje – Iz 55,1-3 iznosi nam činjenicu da mi ljudi nažalost trošimo svoju imovinu na stvari koje ne mogu zasititi našu glad i žeđ, stvari koje nas ne zadovoljavaju. Trošimo i život i sredstva i vrijeme da bismo postigli nešto što nas ne može zasititi, donijeti nam mir, sreću, spokoj, veselje. Bog nam zato poručuje da tražimo nešto drugo „Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti“. Dakle, prvo što moramo tražiti jest Riječ Božja. Moramo biti spremni slušati, prikloniti uho duše da čujemo Božju Riječ.
Drugo čitanje – Rim 8,35.37-39 odlomak je iz Poslanice Rimljanima u kojem Pavao nabraja sedam mogućih zapreka koje bi mogle odvojiti vjernike od ljubavi Kristove: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač. Prve dvije unutarnja su duhovna stanja, ostalih pet su vanjske prijetnje i fizičke nevolje. U svim tim stanjima i vanjskim navalama “nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi“.
Riječ je o ljubavi kojom nas Bog ljubi u Kristu. Ta ljubav prema ljudskim bićima očitovana je u Kristovoj smrti i uskrsnuću i ona s Kristove strane ostaje neopoziva. Nitko ne može izbrisati tu ljubav i nitko nas ne može rastaviti od nje.
Evanđelje – Mt 14,13-21
Današnje Evanđelje donosi priču o Isusu hranitelju. U ovom događaju Isus se ponajprije objavljuje kao samilosni dobri pastir koji vidi ljudske materijalne potrebe te od vjernika traži da pomažu ljudskoj braći i sestrama koji su u materijalnoj oskudici.
Zadaća koju nam Isus postavlja je jasno izrečena: “Dajte im vi jesti!” Mi ne možemo i ne smijemo našu odgovornost za rješenje poteškoća prebaciti na Boga. Sami smo pozvani brinuti se za novi svijet u svakom pogledu, i onda kad spoznajemo kako su slabe naše zemaljske mogućnosti (“Imamo samo pet kruhova i dvije ribe”). Bog sam je središte, od njega proizlazi riječ, dobro, bogatstvo. No ništa od toga neće prispjeti do ljudi ako ne bude suradnika koji Božja dobra dalje pronose i dijele.
Svoja duhovna i materijalna dobra kršćani trebaju razborito trošiti vodeći računa o duhovnim i materijalnim potrebama ljudi. Čudo se ovdje nije desilo samo činjenicom da je Isus nahranio mnoštvo, već je čudo započelo onda kad su oni koji su već imali ručak žrtvovali ga za druge, za sve, za zajednicu.
Isus je čudom umnožio kruh i nahranio mnoštva. To otkriva izvor svih blagoslova i dobara. Taj izvor je Bog, naš nebeski Otac! Kada su učenici dali Isusu ono što su imali, pet kruščića i dvije ribe, on je zahvalio Ocu i blagoslovio ih. Time je ukazao na činjenicu kako je svaki milosrdni dar od Boga.
Svaka osoba bar nešto posjeduje čime bi mogla poslužiti bližnjemu. Isus Krist nikad ne traži ono što nemamo i ne možemo, već, naprotiv, traži ono što posjedujemo i možemo učiniti. Stoga je potrebno donijeti mu svoje skromne darove i biti spremni podijeliti ih s onima u potrebi pa će ih Gospodin blagosloviti i umnožiti da svakome bude dovoljno.
