Kroz misna čitanja i evanđelje današnje nedjelje proteže se motiv Božjeg djelovanja u ljudskoj povijesti. Bog je svoje djelo spasenja povjerio ljudima. Štoviše, Bog najčešće izabire slabe i nepostojane ljude i učvršćuje ih te tako gradi svoje savršeno djelo ljubavi. Prva dva čitanja nas uvode u bolje shvaćanje događaja iz evanđelja.
Prvo čitanje – Iz 22,19-23.
U vrijeme djelovanja proroka Izaije (od oko 740. do oko 700. pr. Kr.) u Jeruzalemu je postojao upravitelj kraljeva dvora Šibna. Oko godine 732. pr. Kr. Asirci su s vojskom krenuli na Svetu zemlju i Šibna je savjetovao kralju Ezekiji da sklopi savez s Egipćanima kako bi se obranio od asirskog svojatanja vrhovništva nad Svetom zemljom. Bog je po proroku Izaiji poručio kralju da ne treba sklapati savez s jednim poganskim vladarom kako bi se obranio od drugoga nego se pouzdati u Božju providnost. Izaija u ovom odlomku kori Šibnu što se više pouzdaje u konjanike i ratnike nego u Boga. Najavljuje da će mu biti oduzeta služba ključeva. Slika o službi ključeva je starozavjetna podloga za službu koju Isusu u današnjem evanđelju povjerava Petru. Bog sam izabire čovjeka. Daje mu vlast nad svojim narodom i predaje mu ključ od kuće Davidove. On će odlučivati vlašću koju mu Bog povjerava.
Drugo čitanje – Rim 11,33-36
U ovom odlomku Pavao veliča izvanredno Božje djelovanje u ljudskoj povijesti. Sve u našoj povijesti, od nevjere pogana i nevjernosti Židova pa do samog odbacivanja Krista, vodi spasenju svih ljudi. Mi ljudi i na Božje milosrđe gledamo u prvom redu s obzirom na nas, da je bogat za sve koji ga zazivlju i koji trebaju njegova smilovanja. Božja milosrdna ljubav je za svako stvorenje pravi bezdan, potpuno nesaglediv, ali tim više vrijedan vječnoga divljenja. Sve što imamo i jesmo, sve što postoji, »sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!« (Rim 11,36).
Evanđelje – Mt 16,13-20
Slika ključeva iz prvog čitanja kao metafora za odgovornu službu u određenom gradu, obitelji ili zajednici pomaže nam da razumijemo što su ljudi Isusova vremena vidjeli u slici ključeva obećanih Petru. Vjera koju je Petar izrekao u Kristovo božanstvo podloga je odlikovanju koje će mu Isus svečano obećati. Upravo u tom času mora Petar biti svjestan da je njegova vjera dar odozgo od Oca nebeskog. On prima novi zadatak da bude stijena na kojoj će Krist graditi Crkvu svoju do svršetka svijeta.
Krist, ugaoni kamen Crkve koju Bog izgrađuje, objavljuje svome apostolu da ga izabire i postavlja kao kamen temeljac u zgradi svoje Crkve. Ta Crkva je zajednica od Boga sazvana i u Bogu okupljena u prvom redu za bogoštovlje. Ta će zajednica biti nova, Isusova zajednica i ona će usprkos svih neprijateljskih navala trajati do svršetka svijeta. Bog je otkrio Petru tko je Isus. Zato Bog postavlja Petra za jamca vjernosti predaji o Isusu i nauku Isusovu.
U rimskom biskupu kao Petrovu nasljedniku mi katolici gledamo produžetak te Petrove službe. Proučavajući vjeru Crkve kroz stoljeća, on vrši službu vrhovnog pastira i učitelja vjere. Zato mu dugujemo vjerničku poslušnost.
