Osnovna misao liturgije ove nedjelje je Božje milosrđe koje mora biti pravilo i norma našeg ponašanja, te temelj našeg uzajamnog praštanja, koje nadilazi strogu pravdu i interese. Praštanje mora biti radosno, bezgranično i trajno.
Prvo čitanje – Sir 27,30 – 28,7 Sirahovo je učenje o potrebi opraštanja. Knjiga Sirahova spada među mudrosne knjige starog zavjeta . U njoj mudrac vjernički analizira ljudsko iskustvo i daje pouke za život. Današnji odlomak dio je šireg odsjeka o licemjerstvu, osvetljivosti, svađi i grijesima jezika. Mudrac Sirah otkriva vezu koje sjedinjuje čovjekovo opraštanje bližnjemu s opraštanjem za koje se moli Bogu.
Kada strasti mržnje i osvete prevladaju čovjekom, on i njegovo gnjevno lice postanu svakome gnusni. S tog gledišta svatko tko se osvećuje, mora biti spreman na kaznu osvete od strane ljudi i od samoga Boga. Tko broji sve prijestupe bližnjeg protiv sebe, taj sili Boga da i On dobro pazi na sve njegove grijehe. Stoga Mudrac traži da oprostimo svaku nepravdu drugim ljudima, ako želimo da Bog nama oprosti on što smo mi njemu skrivili.
Drugo čitanje – Rim 14,7-9 je dio odlomka o ljubavi prema slabima u zajednici krštenih, sastavljenoj od članova različitoga duhovnog, nacionalnog i kulturnog podrijetla. Obilježen krsnom milošću, kršćanin živi Gospodinu svojom svagdašnjicom, radom pa i umiranjem. Sve što činimo moramo činiti radi Gospodina koji se nama utjelovljenjem sasvim prilagodio. Mi smo s njim toliko povezani da tu vezu ni smrt ne prekida. Život koji nam je Krist darovao toliko nadilazi naš naravni život da kršćanin zapravo ne živi samome sebi nego Gospodinu. Prema tome mi i umiremo Gospodinu jer u njemu nastavljamo svoj život koji je zapravo njegov život.
Evanđelje – Mt 18,21-35 donosi Isusov zahtjev za neprekidnim opraštanjem drugima. Zakoni opraštanja bližnjemu bili su među rabinima Isusova vremena brižno razrađivani. Najčešće se govorilo da vjernik može oprostiti bratu do tri ili četiri puta. Petar misli da je velikodušan ako to podvostruči. Isus kaže da to nije dosta. “Sedamdeset puta sedam” zapravo znači bezbroj puta. To je Isus najavio u Očenašu zazivom Bogu da oprašta nama kao što mi opraštamo dužnicima našim. U prispodobi koju iznosi Gospodar koji oprašta silan dug svomu sluzi je sam Bog. A čovjek, i to baš taj kojem je Bog sve oprostio, upropašćuje prijatelja koji ga moli malu odgodu sitnog duga. Ova prispodoba ne samo da do kraja rasvjetljuje Isusov odgovor Petru, nego je to produženo tumačenje završne molbe koju je Isus stavio u svoj Oče naš: »Otpusti nam dugove naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.«
Ako želimo imati Boga za Oca, trebamo biti samilosni kao i On i velikodušni u praštanju. Uz poziv na opraštanje zato što trebamo oproštenje od Boga, ova prispodoba govori da je Bog gospodar kojem podliježemo, zaboravljali mi to ili stalno imali na umu.
Opraštanjem se stvara zajednica ljubavi i radosti i mira. Kruna opraštanja je pomirenje, ono čime se brat zadobiva i što uspostavlja jedinstvo među Božjom djecom i što raduje nebeskog Oca jer izgrađuje zajednicu Kristove Crkve.
