Četiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA. Četiri nedjelje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće (lat. ad venio – doći) je vrijeme čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Božja riječ liturgijskih čitanja četvrte nedjelje došašća želi nas uvjeriti da Isus Krist pripada zaista Davidovoj kraljevskoj obitelji i da se tako u njemu ispunjavaju sva mesijanska obećanja.
Tijekom svoje duge povijesti odabrani Božji izraelski narod došao je do svog nacionalnog i vjerskog identiteta i kraljevska monarhija bila je u neku ruku garancija vjernosti tog naroda Bogu. Stoga je kralj David mislio da će izgradnja jedne kuće – hrama Bogu u gradu Jeruzalemu biti garancija Božjeg blagoslova i Božjih milosti narodu jer će Bog kao »građanin« njegova kraljevstva prebivati u narodu.
Prvo čitanje (2Sam 7,1-5. 8b-12.14a.16)
Bog preko proroka Natana objavljuje kralju Davidu da ne prima njegov dar zbog previše prolivene krvi u ratovima, ali ipak njegova želja i vjernost bit će nagrađeni. Sam Gospodin Bog će sagraditi kuću Davidu i dat će mu vječno kraljevstvo.
I tako umjesto materijalne kuće koju David želi sagraditi svom Bogu, Bog sam će sagraditi kuću od živoga kamenja; tj. od osoba: »Gospodin će te učiniti velikim, Gospodin će ti podići dom, Tvoja će kuća i Tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati za svagda«
To obećano kraljevstvo Davidu po proroku Natanu – trajat će po Davidovu potomku, po Spasitelju svijeta, po Isusu koji dolazi osnovati svoje kraljevstvo, svoju Crkvu. Ovo Natanovo proroštvo govori o budućem Mesiji, Davidovu potomku (sinu), ali u isto vrijeme, o Sinu Božjemu. On će biti graditelj Hrama. I to ne više materijalnog zdanja, nego Duhovnog Hrama – Hrama Gospodnjeg, a to je Crkva Božja
Drugo čitanje (Rim 16, 25-27)
Apostol Pavao s današnjim drugim čitanjem pozdravlja Rimljane i daje im posljednje preporuke i upute: na veliko Božje Otajstvo – Misterij – na Isusa Krista.
U Isusu Kristu Bog se otkriva ljudima, što je do tada držao potpuno skriveno od ljudi.
Božji nacrt spasenja kako ga je Pavao razradio u Poslanici obuhvaća sve narode i sva vremena. Taj nacrt objavljuje čudesnu Božju mudrost. Krist je posrednik Božje objave ljudima. On je također posrednik i prenositelj čovjekove zahvale Bogu. Sveta su Pisma praisprave navještenja vjere. Mi smo kršćani u Crkvi pozvani živjeti u zajedništvu s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Vrijeme došašća treba nas „napuniti“ Božanskom energijom za život u vjeri.
Evanđelje (Lk 1,26-38)
Ovo evanđelje dolazi više puta tijekom liturgijske godine. Imali smo ga na svetkovinu Bezgriješnog začeća i tada je bio naglasak na anđelovu pozdravu: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Danas je naglasak na Josipovoj poočimskoj ulozi i Marijinu djevičanskom materinstvu. U Marijinu djevičanskom materinstvu evanđelisti vide više od biološke činjenice da Marijin sin nema naravnog oca, kao sin Zaharije i Elizabete. To je priprava za posebnu oslonjenost Marijina sina na Oca nebeskog. On koji nikoga na zemlji nije zvao naravnim ocem, pravi je Sin Božji. Preko Josipa Isus baštini naziv “sin Davidov” u smislu Natanova proroštva. Sin Davidov, je izvanredni Božji poslanik. Bog preko njega spašava svoj narod i sve narode svijeta od grijeha. On je “Sin Svevišnjega” zato što je sin Davidov.
Današnje evanđelje prikazuje Blaženu Djevicu Mariju kao adventsku ženu. Ona je u sebi ostvarila sve ono što došašće treba biti za kršćane. Poput Marije trebamo se Bogu spremno otvoriti, napustiti uhodane putove i s vjerom se uputiti prema budućnosti koju nam Bog nudi i određuje.
