Božja riječ današnje liturgije govori nam o Božjem pozivu (zvanju) upućenu čovjeku i ljudskom odgovoru na taj Božji poziv.
Pripovijedanja i opisivanja zvanja su jedne od najživljih i najljepših stranica sv. Pisma. One nam otkrivaju Boga u svojoj tajni i u svom veličanstvu i čovjeka u svoj njegovoj ljudskoj stvarnosti – u njegovim bojaznima, strahovima i darivanju, u njegovim mogućnostima otpora i odbijanja Božjeg poziva i u njegovu otvaranju Bogu i prihvaćanju svete volje Božje. Svaki čovjek, samo zato što se nalazi na ovome svijetu, jest u stanju zvanja.
Bog poziva svakog čovjeka na opstanak na ovome svijetu po posebnim planovima svoje ljubavi. Stoga otkriti osobno zvanje znači otkriti planove Božje ljubavi koje Bog ima sa životom svakoga od nas, jer Bog želi dobro i sreću svakog čovjeka.
Prvo čitanje – 1 Sam 3,3b-10,19
Današnje prvo čitanje iz Prve knjige o Samuelu opisuje zvanje Samuelovo i njegovu spremnost odgovora na poziv koji mu je dolazio s neba od Boga. Samuelova majka Ana nije dugo mogla dobiti dijete. U hramu se uz suze zavjetovala da će dijete pokloniti Bogu na službu, ako joj ga Bog daruje. Ostavila ga još nejaka uz Elija s nadom da će dječak zavoljeti dom Božji i prihvatiti sveti poziv. Bog se u današnjoj zgodi prvi puta objavljuje dječaku Samuelu. Bog se ne objavljuje u viđenju Samuelu, nego samo se čuje njegov glas.
Budući da Samuel prije toga nije još poznavao Gospodina, on malo pomalo prodire u te Božje tajne ljubavi budeći se u više navrata i trčeći kod svećenika Elija misleći da ga on zove. Ali čim je Samuel shvatio da ga Gospodin zove, on mu se spremno odazvao. Zato Gospodin Bog Samuela uspostavlja za svećenika, proroka i suca dajući mu vlast nad svim narodom.
Drugo čitanje – 1 Kor 6,13c-15a,17-20
Prva Korinćanima povijesno je upućena krštenicima u grčkom lučkom gradu u kojem je cvala prostitucija. To je biblijsko učenje o tijelu i duhu u čovjeku kao jednoj cjelini koja od Boga potječe i od Boga ovisi. I tijelo je Božji stvor i Božji dar čovjeku. Zato krštenici trebaju postupati s tijelom svojim i tijelom bližnjih po Božjem zakonu.
Svi mi kršćani trebamo služiti Gospodinu Bogu u čistoći i svetosti duše, srca i tijela. Zato se uz pomoć milosti Božje moramo svim snagama boriti protiv svakoga grijeha i zla, a posebno protiv nečistoće i bludnosti, jer samo grijeh i zlo nas udaljuju potpuno od Boga i od ljudi. Bludnost i nemoralan život oduzima čovjeku unutrašnju duhovnu slobodu i čini ga robom zla.
Bludnost i svaki grijeh nemorala jest jedna velika nepravda prema Bogu kojemu samo pripada naše tijelo predodređeno za uskrsnuće , bludnost je grijeh svetogrđa jer naše je tijelo hram Duha Svetoga koji prebiva u nama (1 Kor 6,19-20) zato što smo mi članovi mističnog tijela Kristova (1 Kor 6,15-18). Ovo nas čitanje zove na vjerničko vrednovanje vlastite seksualnosti i tjelesnosti, ali i na poštivanje seksualnosti i tjelesnosti bližnjih.
Današnje Evanđelje po Ivanu stavlja nam pred oči poziv trojice prvih apostola Kristovih: Andrije, Ivana i Petra koji su znali ostaviti sve da bi slijedili Isusa i da bi skupa s njim ostvarili svoje osobno spasenje i spasenje cijeloga ljudskoga roda.
Isusovo pitanje: »Što tražite?« nije samo upućeno njegovim prvim učenicima već svim Kristovim učenicima svih vremena i svih naroda jer svaki čovjek koji želi biti Kristov učenik mora uvijek tražiti istinu i pitati samog sebe s kojim motivima i razlozima slijedi Isusa.
Oni žele saznati gdje Gospodin Isus stanuje, žele biti s njim da bi ga upoznali bolje, da bi postali njegovi prijatelji da bi živjeli u srcu njegove ljubavi. Kad su oni otkrili tko je Isus Krist i da je On onaj koji daje pravi smisao svakom ljudskom životu jer otvara ljudske duše i srca u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, oni to otkriće i drugima prenose. To je baš ono što čini Andrija sa svojim bratom Šimunom kad ga dovodi Isusu.
To sve znači da Bog obično upućuje svoj poziv ljudima preko posredništva drugih ljudi da bi označio da svako zvanje ima Crkvene – zajedničke dimenzije jer je na dobro i korist sve Crkvene zajednice, tj. svih ljudi koji žele prihvatiti Božje spasenje.
Sve to se ostvaruje baš u Šimunu bratu Andrijinu kojemu Isus odmah mijenja ime u Kefa – što znači Petar – Stijena da bi označio njegovu buduću misiju – poslanje u Crkvi Kristovoj, jer na Petru kao na Stijeni, Hridini, odnosno kamenu temeljcu Isus Krist će sagraditi svoju Crkvu i vrata paklena neće je nadvladati, srušiti.
