ČITANJA
Dj 5,27b-32. 40b-41
Otk 5,11-14
Iv 21,1-19
Osnovna poruka kršćanske vjere je Kristovo uskrsnuće kao zalog našeg uskrsnuća. Biti kršćanin znači vjerovati da je Bog, Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarom svega stvorenoga. Krist je uskrsnuo, a s njime i mi neprestano uskrsavamo. Krist je početak novoga svijeta, u kojem mi sada živimo i koga ostvarujemo, a njegova punina je život vječni.
Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici.
Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva na svjedočanstvu apostola i na vjerodostojnosti uskrslome Kristu. Kroz povijest Isusova Crkva se razvija i širi. U Djelima Crkva nam pokazuje svoju pravu sliku razvoja, okrenuta u prošlost. Vodi nas na svoje izvore, na djela apostola, ali i ukazuje na probleme i progone apostola i prve Crkve, zbog širenja Evanđelja i zanosa za Isusa Krista.
U Otkrivenju Crkva gleda svoju budućnost. Odlomci koji se čitaju u Otkrivenju odnose se na uskrslog Krista i stavljaju u našu pamet „novi Jeruzalem“ i nebesku sreću – život vječni. Sama knjiga Otkrivenja, svojim stilom pisanja, teška je za razumjeti. Knjiga Otkrivenje ili Apokalipsa, nastala je kao protest na rimski imperijalizam i progon kršćana. (Odnosi se na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domonicija, 54-96. godine).
Evanđelja u vazmeno vrijeme uzeta su iz Ivanova Evanđelja. Apostol Ivan izravni je svjedok Isusova uskrsnuća. Pomaže nam da upoznamo Gospodinovu nazočnost među nama i našu povezanost s njime. Treća uskrsna nedjelja donosi izvještaje o Kristovim ukazanjima.
Prvo čitanje – Dj 5, 27b-32. 40b-41
Prvo čitanje ove nedjelje govori o apostolima, predvođenima Petrom, koji su nakon Isusova uzašašća, osnaženi Duhom Božjim, počeli neustrašivo navještati evanđelje – radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Ovaj odlomak Djela, oslikava Isusove učenike i prvu Crkvu. Učenici, Isusovi svjedoci, vrše evangelizaciju. Oni su blagovjesnici evanđelja – djela Isusa Krista. Apostoli u snazi Duha Svetoga vrlo su hrabri i neustrašivi u svom djelovanju. Propovijedali su dakako, u ime onoga kojega su ljubili, koji je njima značio sve. Svjedočanstvo apostola o Isusu Kristu kod naroda je imalo tako snažan odjek da su se religijski predvodnici zamislili i uplašili. Apostoli su zajedno s Petrom osjećali ponos što su za Isusov pokret počeli snositi poniženje i trpljenje. Nisu se dali zastrašiti, već su svoje svjedočenje nastavili žešće.
Drugo čitanje – Otk 5,11-14
Peto poglavlje knjige Otkrivenja nastavlja opisom Božjeg prijestolja koje je vidio Ivan vidioc. Na početku tog poglavlja Ivan gleda “knjigu iznutra i izvana ispisanu, zapečaćenu sa sedam pečata”. U starini su se tako pečatili vrlo važni dokumenti. Ispisanost iznutra i izvana znači da knjiga obuhvaća puno grade (redovno se na pergamenama pisalo samo iznutra). Bog daje zaklanom Jaganjcu, koji je simbol raspetog i uskrslog Krista, tu knjigu. Slijedi pjesma intronizacije Jaganjca. Naš današnji odlomak dio je te pjesme. Jaganjac je dobio udio na božanskoj moći i časti. “Moć, mudrost, snaga, čast, slava i blagoslov” su svojstva koja pokazuju da Isus zna, može i hoće provesti Božji plan spasenja ponuđenog svima ljudima. Posljednje svojstvo – blagoslov – je priznanje otkupljenih ljudi Jaganjca koji je svoje sposobnosti utrošio za ljude. Taj blagoslov je zahvalnost i prihvaćanje svega što je Jaganjac učinio i čini.
Četiri bića na kraju pjesme izgovaraju liturgijski “Amen – tako je” Ona su u Otk 4, 6-8 predstavljena kao slična lavu, juncu, čovjeku i orlu. Uz anđele i 24 starješine oko Božjeg prijestolja ona vjerojatno simboliziraju sva živa bića na zemlji s čovjekom kao krunom. Sva ova bića slave Boga i Jaganjca koji im u svom proslavljenom stanju gospodari.
Evanđelje – Iv 21,1-19
U današnjem liturgijskom slavlju nalazimo se na poznatom mjestu, osobito poznatom apostolima – na Tiberijadskom jezeru. Šimun Petar je na ribarenju sa svojim prijateljima i suradnicima. Ribarenje na jezeru podsjeća na prošlost prije tri godine kad su sreli Isusa, ostavili sve i pošli za njim. Tri godine su hodili s Isusom, slušali ga, bili su njegovi vjerni učenici. Sve su vidjeli i znali što je činio i govorio. A onda dolazi: muka, smrt, ali i uskrsnuće. Oni su zatvoreni u nevjerici. No, među njima postoji jedan „ljubljeni učenik,“ Ivan, koji vjeruje u uskrsnuće, koji će prvi prepoznati Uskrslog Isusa i reći: „Gospodin je!“
Petar je nesretan zbog prazne mreže, ali on se i najviše boji Učitelja, zbog zatajenja. Između njih je njegova izdaja; Učitelja. Isus je Šimuna Petra već na prvom susretu prepoznao kao sina Ivanova. Tada mu je dao novo ime: Kefa, Petar Stijena. No, Šimun Ivanov još nije postao ono što mu je Učitelj namijenio na početku. Izdaja je ranila Učitelja i urezala se u Petrovo srce.
Uz tri pitanja o ljubavi, Isus od Petra zahtjeva tri puta i ovo: „Pasi ovce moje!“ Nije dovoljno samo Isusa ljubiti. Ljubav za njega treba postati plodom. Tom ljubavlju treba hraniti druge. Ona se mora prelijevati na druge. Njegova ljubav i ljubav koju dobiva od Gospodina, treba postati hrana trećima: „Pasi jaganjce moje! Pasi ovce moje!“ Petar u Učitelju nalazi svoju ljubav. A Učitelj u Petru nalazi onoga tko će u njegovo ime pasti njegovo stado. Isus u Petru potvrđuje: Kefu, Petra Stijenu. Proglašava ga vođom svojih apostola na zemlji, u svojoj Crkvi. On postaje Isusov namjesnik na zemlji, tek sada, kad je pristao ići za Učiteljem i biti poslušan njegovoj volji. Hod za Učiteljem je čista poslušnost. Učitelj mu na kraju veli da će ga drugi opasivati i voditi. Taj drugi je sam Gospodin –Učitelj. On ga poziva da krene za njim.
