Katolička crkva o Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj majci, vjeruje u četiri istine (dogme) – da je:
1. Bogorodica
2. Djevica
3. Bezgriješno začeta
4. Dušom i tijelom na nebo uznesena
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa) slavi se 15. kolovoza.
Život Majke Božje nakon Isusove smrti
Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godina Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću.
Smrt i uznesenje
Isus Krist nije uzeo svoju presvetu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Gospodin je uslišao njezinu molitvu i poslao je anđela da joj navijesti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali u grobu nisu našli Marijino tijelo, nego su osjetili miris njezinih haljina, i čuli anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom.
Povijest svetkovine
Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. kolovoza od sredine V. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582. do 602) protegnuo je taj blagdan kao obavezan u cijelom svome carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće BDM (Koimesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Kršćani Rima slavili su “Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I (772-795) ovaj se blagdan zove “Uznesenje svete Marije” a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tok zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tom prigodom je potaknuo teologe i propovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.
U dogmatskoj buli o uznesenju Marijinu piše: „Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.“ (Pius XII. Const. Apost. Munificentissimus, 1. studenog 1950: AAS 42 [1950.]).
Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika.
Uznesena je i jer je bezgriješna djevičanska Majka, te da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje, a onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje.
Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Božji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presveto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sjenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav.
Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po Kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zemlji i onih u čistilištu.
MISNA ČITANJA
