ČITANJA:
Iz 58,7-10
1 Kor 2, 1-5
Mt 5, 13-16
Temeljni zahtjev današnjih čitanja je: pokaži na djelu svoju vjeru. Djelo je ono po čemu će ljudi prepoznati da smo Kristovi učenici. Zato je velika naša odgovornost: po našim djelima će oni koji nas susreću možda prihvatiti ili odbaciti kršćanstvo, Krista i svoje spasenje.
Prvo čitanje (Iz 58, 7-10)
Prorok Izaija nam pokazuje jedan vid našeg kršćanskoga života, odnosno kako se živi Isusovo »siromaštvo duhom« dajući drugima, potrebnijima od nas, udjela u svojim dobrima.
Bogatstvo čovjeka kršćanina očituje se u njegovu nesebičnom služenju drugim ljudima. To je ujedno najbolji znak naše vjere u izvor svakoga bogatstva i dobra, a to je Bog. Bog će nam se dati i prosvijetlit će nas jedino ako budemo znali drugima davati sebe, svoje vrijeme i svoja dobra.
Pravi kršćanin je samo onaj čovjek koji ljubi ljude koje i Bog ljubi.
Krist prepoznaje svoje samo po »djelima milosrđa« (tjelesnog i duhovnog) prema bližnjemu i prema svakome čovjeku.
Drugo čitanje (1 Kor 2, 1-5)
U ovom odlomku Pavao osvrće na ljudsko vrednovanje propovjednika. Toliko je bio zanesen otajstvom Krista raspetog i uskrslog da je vjerovao u prodornost evanđeoske poruke bez ljudskog uljepšavanja. Pavao ne želi navijestiti ništa drugo osim Isusa Krista i to raspetoga, svjedočanstvo Božje (otajstvo – misterij Božji). Bog Otac uskrsnućem Isusa Krista posvjedočio je da je Isusov put križa put Božje mudrosti. To je ujedno i misterij Božji, ne samo što nadilazi čisto ljudsku logiku nego smo i mi svi po svetom krštenju uključeni u ovaj proces umiranja s Kristom da bismo s njime i uskrsli na novi život. Taj Kristov put, put križa i smrti nadilazi čovjekove moći, ali zato nam Bog sam nudi svojega Duha, svoju snagu. Zato nam i kaže : »Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu.« (1 Kor 2,4-5)
Evanđelje (Mt 5, 13-16)
Isus Krist koga su nam apostoli propovijedali je sol zemlje i svjetlo svijeta. Bez njega bi svijet bio neslan i u tami, bez duha, okusa i mirisa. Kao što se raspada i trune hrana bez soli, tako i ljudi bez Krista išli u moralnu iskvarenost i propast. Sol i svjetlo su Isusovo božanstvo, njegov Duh koji je donio na svijet svojim utjelovljenjem i svojim uskrsnućem. Zato kršćani, ušavši po svetom krštenju u dioništvo Kristova božanstva i njegova Duha, postaju po njemu i u njemu sol zemlje i svjetlo svijeta.
Bitno je to da Isusu dopustimo da još bude po nama i preko nas sol zemlji i svjetlo svijetu. A to znači da budemo njegovi svjedoci pred ljudima kao što je to sam On od nas zatražio. Krist sudbinski povezuje svoje učenike sa svijetom. Kršćani su odgovorni Bogu za spasenje svijeta. Kao što sol ima svojstva da čuva od kvarenja i ujedno daje jelu okus, tako istinski kršćanin zrači oko sebe nepokvarljivost i pridonosi podizanju opće moralnosti u svijetu. Ujedno pridonosi tome da ljudi ne izgube, štoviše da zadobiju nov okus za Boga i okus za čovječnost.
