Čitanja:
1 Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a
Ef 5, 8-14
Iv 9, 1-41
Glavna tema ove nedjelje je svjetlost od svjetlosti. Svjetlost od Isusa prosvjetitelja. Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo ‘stvorenje’ Božje: „I reče Bog: Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Isus je došao među ljude i donio svjetlost. „On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo…“ (Iv 1,7). Isus „prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9). krst se u starini nazivao i prosvjetljenje, a krštenici: prosvjetljenici. Sva tri današnja čitanja govore, zapravo, o „krštenim dušama“ i o onome što se u krstu s njima dogodilo.
Prvo čitanje (1Sam 16,1b. 6-7. 10-13a)
Tekst iz Prve knjige o Samuelu govori o odabiru novog kralja iz mjesta Betlehema. Kod Davidova izbora posebno je došla do izražaja Božja slobodna volja koja je predodredila najmlađega između osam Jišajevih sinova. Stari Jišaj izredao je pred prorokom Samuelom sedam svojih sinova.
Davida, pastirčeta, nije se ni sjetio. A upravo je njega Bog izabrao, jer »Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu« (1 Sam 16,7).
Kralj David je kraljevao Izraelom četrdeset godina uz Božju pomoć. I David se u svom životu, dao zaslijepiti od ljudskih užitaka – teško je griješio. No, on je uvijek svoj grijeh priznao i za njega se pokajao. David i njegovo kraljevstvo ostali su u narodu u sjajnom svjetlu. Toliko su Davida cijenili da su od njegove dinastije očekivali Mesiju. Isus je potomak Davidov. Naziv „sin Davidov“ što mu ga narod daje, priznanje je njegovih mesijanskih naslova. Crkveni su Oci povukli paralelu između života Davidova i života Isusa Krista, izabrana za spasenje sviju, kralja duhovnog Božjeg naroda – progonjena od svojih.
Drugo čitanja (Ef 5, 8-14)
U ovo vrijeme korizme izvrsno pristaje Pavlov poziv: »Probudi se, ti što spavaš; ustani od mrtvih, i zasvijetlit će ti Krist« (Ef 5,14) da probudi nas grešnike koji smo zaspali u grešnim navikama svoga života i da iziđemo na Kristovo svjetlo.
Uz taj poziv apostol upozorava što znači živjeti u Božjem svjetlu. Vjernik koji je rasvijetljen Kristovim svjetlom trudit će se za svakovrsno djelo u kojemu prevladava dobrota, mir, pravednost i istina.
Kršćani ne samo da neće sudjelovati u besplodnim djelima tame nego Pavao apostol nas potiče da se o tim djelima, koja se čine u tami, među kršćanima ni ne govori. Pavao spominje da se Božjeg svjetla boje oni koji čine zlo i nastoje da njihova djela ostanu skrivena. A tko ima hrabrosti da Božje svjetlo posve pusti u svoju savjest i da sve u sebi gleda u tom svjetlu, to svjetlo će ga izliječiti od svakoga zla što se krije u tamnim zakucima njegova srca.
Evanđelje (Iv 9, 1-41)
U Ivanovu evanđelju ozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središnje mjesto. Slijepac od rođenja nije izgubio vid. On ga nikada nije ni imao. Odmah pitamo tko je za to kriv? Možemo se roditi bez vida, ali možemo i izgubiti vid koji već imamo. Ozdravljenje slijepca od rođenja za evanđelistu Ivana, postat će jaka slika vjere u Isusa.
Ovo je jedno od Isusovih znamenja, o čudu kojim je slijepcu vratio vid. Više nije bitno tko je kriv za njegovu sljepoću. Ozdravljeni se čovjek sve više otvara vjeri. Farizejima nije drago vidjeti da je slijepac od rođenja progledao. Ozdravljeni slijepac unosi u njih nemir, jer se pojavio netko tko se usprotivio njima koji su povezivali grijeh i bolest. Isus je taj koji rješava i grijeh i bolest. Ozdravljenom čovjeku je važan njegov vid i vjetlo koje je dobio: on vjeruje! Vjeruje u Sina Čovječjega! Vjera je svjetlost. On postaje svjedok novoga svjetla.
