PRESVETO SRCE ISUSOVO
BLAGDAN PRESVETOG SRCA ISUSOVA slavi se u petak nakon blagdana Tijelova.
Poticaj za uvođenje blagdana došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali, tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo se blagdan Srca Isusova proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe.
Isusovo srce sinteza je njegove božansko-ljudske osobnosti. Kroz Isusovo srce gledamo Boga i Čovjeka. Isusovo nam je srce otkrilo potpunost, totalnost ljubavi. Isusova ljubav je totalna, bezgranična, jer je prošla kroz smrt.
U Srcu Isusovu prepoznajemo ponajprije njegovu ljubav prema nebeskom Ocu. Isusovo Srce hvali Oca, njemu je Otac sve predao. Isusovo Srce također označava Isusovu povezanost s nama. Njegovo Srce njegova je usmjerenost prema nama. U Isusovo se Srce skrila sva njegova skrb za naše duše. Njemu je stalo da pronađemo spokoj, odmor koji nam on daje.
_____________________________
MAJKA BOŽJA TRSATSKA
Štovanje Majke Božje Trsatske povezano je sa trsatskom legendom o kući Blažene Djevice Marije.
Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo je 10. svibnja 1291. godine na čudesan način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tom je mjestu kućica bila tri godine i na jednako čudesan način prešla je u talijanski gradić Loretto (10.prosinca 1294.) gdje se nalazi i danas. Nakon tog događaja ljudi su počeli hodočastiti na trsatsko brdo.
Čuvši što se dogodilo, tadašnji vlasnik zemlje, krčki knez Nikola Frankopan, osobno je došao na Trsat da se uvjeri u vjerodostojnost onoga što je čuo. Odmah potom izaslao je u Izrael poslanstvo koje ga je nakon povratka izvijestilo što su tamo doznali i vidjeli. Naime, istovremeno je Marijina rodna kuća u Nazaretu nestala na neobjašnjiv način.
Nakon što je Marijina kuća prešla u Loretto, knez Ivan Frankopan dao je na Trsatu podići kapelicu, a njegov sin Martin dao je sagraditi franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije. Od te crkve sačuvani su do danas samo fragmenti.
Zbog gubitka Svete kućice, Trsaćanima je papa Urban V. 1367. godine poslao čudotvornu sliku Majke Božje imena “Majka Milosti” .
Za tu sliku predaja kaže da ju je osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. “Majka milosti” ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode.Slika se danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima. Stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija- na Blagdan Gospe Trsatske i Veliku Gospu.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
U sklopu svetišta nalaze se i franjevački samostan te kapela zavjetnih darova .
U franjevačkom samostanu nalazi se stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana.
U kapeli zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost. Također se tamo nalaze i ostali darovi od 19.st do danas.
