Čitanja:
Mudr 12,13.16-19
Rim 8,26-27
Mt 13,24-43
Današnja nedjelja donosi nam nastavak govora u prispodobama. Nakon prošlonedjeljne prispodobe o sijaču i sjemenu, ove nedjelje imamo tri nove: kukolj u pšenici, gorušičino zrno, kvasac u tijestu. Svima im je zajedničko da u kraljevstvu Božjem inicijativa dolazi od Boga te da Kraljevstvo nije vrednota kojom bi ljudi mogli raspolagati i manipulirati po zemaljskoj logici.
Prvo čitanje – Mudr 12,13.16-19
Pisac Knjige Mudrosti Božju blagost vidi u tome što s nama ljudima upravlja s velikom pažnjom. Svoju moć, kojom bi se Bog mogao uvijek služiti, mi na sebi ni ne osjećamo; toliko je ublažena njegovom dobrotom i ljubavlju prema nama. Njegova nas djela uče da i mi moramo biti puni dobrote i čovječnosti, odnosno ljudski dobri kao što je Bog božanski dobar. Tada se možemo nadati da će i On biti milosrdan prema našim grijesima za koje se od nas traži samo pokajanje. Bog je onaj koji i to daje budući da je čovjek sam po sebi nesposoban da uvidi svoja nedjela i da se popravi.
Drugo čitanje – Rim 8,26-27
Sveti Pavao apostol svjestan je naše ljudske slabosti koja se pokazuje čak i u tome da ne znamo što i kako da molimo. Zato u toj našoj slabosti nam pritječe u pomoć Kristov Duh. Sve ono što nama manjka to Duh Sveti obilato nadoknađuje i upotpunjuje našu slabu snagu. Ali i tu je potrebna naša suradnja s Duhom Božjim kao i u čitavom našem kršćanskom življenju i djelovanju. Treba se samo prepustiti da nas u molitvi kao i u čitavom našem životu vodi Duh, jer bez toga naša molitva niti naš život ne će nikada biti pravo kršćanski.
Evanđelje – Mt 13,24-43
Prispodoba o kukolju označuje nam Crkvu kao veliko polje u kojem rastu zajedno pšenica i kukolj, dobri i zli. Nema u Crkvi unaprijed sigurnih i nesigurnih, nema odabranih i osuđenih. Svi smo mi određeni da postanemo djeca svjetlosti i dobra pšenica primajući Kraljevstvo Božje u sebe i obraćajući se od zlih djela jedinome, pravome, živome i istinitome Bogu.
Crkva je mjesto u kojem ima prostora za rast, za obraćenje i nadasve za nasljedovanje Božje strpljivosti. Zato Gospodar njive svojim slugama koji su htjeli odmah počupati kukolj koji je izrastao sa pšenicom odgovori: »‘Ne, da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite obadvoje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moj žitnicu!’« (Mt 13,29-30). To je poziv svima nama na poniznost i milosrđe, jer nitko od nas nije siguran da li spada u pšenicu ili kukolj. Isus nam stavlja za uzor strpljivosti samoga sebe. Moramo pričekati vrijeme žetve na svršetku svijeta kada će On zapovjediti svojim anđelima »da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zubâ« (Mt 13,41-42).
