ČITANJA:
Iz 5,1-7
Fil 4,6-9
Mt 21,33-3
Liturgija 27. nedjelje kroz godinu govori o Božjem vinogradu. Taj Božji vinograd je Crkva. Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba svoj život graditi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice.
PRVO ČITANJE – Iz 5,1-7
Ovaj odlomak pjesma je o Izraelu kao vinogradu koji je Bog zasadio lozom plemenitom, zaštitio zidom, stražarskom kulom i očekuje plodove. Vinograd se međutim izrodio te rađa vinjagom. U slici vinograda za koji se Gospodin brine prikazan je Božji narod, a sam Bog je vinogradar. Ali Boga je njegov narod iznevjerio, jer je pošao po zlu putu. Izaija s velikom žalošću spominje nevjeru izabranog naroda i s još većom ozbiljnošću naviješta teške kazne koje će Bog poslati na svoj izopačeni vinograd. Izaija to govori da bi pozvao narod na obraćenje, inače će sam Bog zapustiti svoj vinograd i predati ga za plijen neprijatelju. Izrael, izabrani narod, oko kojeg se Bog toliko trudio, proigrao je svoju šansu: odbacio je i ubio Sina Božjega Isusa Krista. Pred tim teškim misterijem povijesti treba zastati u bogobojaznom razmišljanju svaki čovjek, svaka vjernička zajednica. No Stari Zavjet ne govori samo o nevjernosti naroda i o Božjim kaznama, nego pobuđuje nadu u obnovu vinograda i u tu svrhu nas potiče na molitvu. Ta nada predstavlja zoru otkupljenja. Vinograd Božjega kraljevstva bit će otkupljen i to otkupljenje donijet će Krist.
DRUGO ČITANJE – Fil 4,6-9
Ovo je dio Pavlova nagovora Filipljanima u kojem ih potiče na duhovnu radost i na niz grčkih vrlina koje su nužne za svjedočenje među sugrađanima grčke kulture. U svijetu u kojem Bog svoje vjernike ne izuzima od svagdanjih briga i udaraca života, bolesna zabrinutost liječi se zahvalnim prihvaćanjem volje Božje i prošnjama Bogu kao vrhovnom gospodaru svih. Takvim vjernicima Pavao proročki obećava da će “mir Božji čuvati srca naša i misli naše u Kristu Isusu“. Bog će nam dati da i u nemirnom svijetu sačuvamo mir koji nam Bog dariva po Kristu u Duhu Svetomu.
Grci i Rimljani Pavlova vremena cijenili su sve što je istinito, pravedno, čisto, ljubazno, hvale vrijedno. Cijenili su kreposti i držali znakom lijepog ponašanja hvaliti ono što je hvale vrijedno. Pavao sve to preporučuje kršćanima koji žive u takvom društvu. To je novozavjetna podloga za vladanje medu sugrađanima drukčijih uvjerenja. Ako se s njima potrudimo oko zajedničkih potreba te se držimo pravila pristojnog ponašanja, uživat ćemo mir u odnosu na njih, ali i u odnosu na Boga. Bog koji je sami mir učinit će nas svojim mirotvorcima.
EVANĐELJE – Mt 21,33-3
Prispodobom o vinogradarima ubojicama Isus je pokazao kako zna da ga čeka nasilna smrt te najavio da ne kani odustati od svog načina propovijedanja i činjenja Božjih djela. U liku sluga koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod te bivaju izmlaćeni, kamenovani ili ubijeni Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. U sinu kojega gospodar vinograda šalje kao posljednji pokušaj da vinogradare dozove k pameti Isus prikazuje samoga sebe. On predviđa svoju nasilnu smrt na poodmaklom stupnju svoga mesijanskog djelovanja: kao što vinogradari bacaju van gospodarova sina i ubijaju ga, tako će on biti izbačen izvan gradskih zidina i pogubljen. Istovremeno prispodoba završava navještajem jednog novog kraljevstva pod vodstvom uskrsnuloga. Bog će stvoriti novi narod od carinika, grešnika i pogana, poslanje, jednom povjereno kući Izraelovoj, njoj će se oduzeti i dati drugim zakupnicima. Novi će pak narod stajati pod istim zahtjevima kao i stari: o “plodovima” će ovisiti, to znači o ostvarivanju pravednosti i volje Božje u tom svijetu.
Značajan je citat Psalma 118, 22-23 o kamenu koji odbacuju graditelji, a Bog od njega čini kamen zaglavni. Ne smijemo zaboraviti, da je naša Crkva sagrađena na zaglavnom kamenu, kojega graditelji odbaciše. Sabrani od jednog odbačenog, moramo se mi sami otvoriti odbačenima ovoga svijeta i biti spremni, trpjeti istu sudbinu kao i Krist. Pokušamo li izbjeći toj odgovornosti, moramo računati s time, da će nam se oduzeti Božje kraljevstvo, te biti dano narodu, koji će donositi svoje plodove.
