Posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Isusa Krista – Kralja svega stvorenja. Svetkovinu Krista Kralja uspostavio je Papa Pio XI. svojom enciklikom „Quas primas” krajem 1925.godine.
Blagdan se prvotno slavio neposredno pred svetkovinu Svih svetih, “da bude glasno naviještena slava onoga koji trijumfira u svim svecima i izabranicima” (Quas primas). Na taj način slavljenje Krista Kralja bilo je u uskoj vezi s njegovim kraljevstvom na nebu. Mnogi su željeli da se taj blagdan poveže i s njegovom Crkvom na zemlji, s crkvenom liturgijom. Tako je postkoncilska liturgijska reforma pomaknula taj blagdan »Krista Kralja svega stvorenja« na posljednju nedjelju kroz Crkvenu godinu da se jasno iskaže kako je cilj liturgijske godine i cijeloga kršćanskoga života proslavljeni Gospodin.
Ali podrijetlo ove svetkovine zapravo potječe od samoga Isusa Krista koji na pitanje Poncija Pilata da li je on kralj odgovara: „Da, ti sam kažeš, Ja sam Kralj” (Iv 18,37), iako odmah precizira da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
Crkva slaveći blagdan Krista Kralja na koncu liturgijske godine želi reći svima nama kršćanima da sve naše Bogoslužje, svaki naš duhovni i životni kult Bogu ima svoj početak i svoj završetak u Isusu Kristu, Sinu Božjem i našemu Bogu i Gospodinu.
Što zapravo znači slaviti blagdan Krista Kralja i u čemu se to sastoji njegovo kraljevstvo?
Isus Krist nije došao na ovaj svijet da gospodari nad ljudima, da ljude tlači, zlorabi i iskorištava, već je došao da ljude spasi, da ih izbavi iz ropstva grijeha i zla, da ih oslobodi iz ruku svih onih koji čovjeka uništavaju i upropaštavaju.
On se za nas rodio na ovoj Zemlji, za nas je živio i radio, on je za nas prošao kroz sve životne bijede, muke i trpljenja, on je za nas mučen i razapet na križu, s križa je svoju krv za nas prolio, za nas je umro i uskrsnuo da bi nama dao život i to u izobilju.
Krist je kralj koji je za sve njih i za sve ljude, uhvaćen i svezan, odbačen, podrugljivo kao kralj zaogrnut grimiznim plaštem i okrunjen trnovom krunom, izrugan i izudaran, posjednut na sudačku stolicu, suđen i osuđen na sramotnu smrt, proglašen kraljem i ustoličen kao kralj na križu. Sve to što je ljubio Boga i ljude sve do kraja.
I tako je posvjedočio za istinu Boga koji je ljubav i koji iz ljubavi prema ljudima žrtvuje i svoga jedinorođenoga Sina samo da bi ih spasio. Po tome je Krist postao Kralj nad kraljevima.
Narav Kristova kraljevstva najbolje nam objašnjava riječ Božja današnje liturgije :
Isus Krist, kako to kaže prorok Ezekiel u današnjem prvom čitanju (Ez 34,11-12; 15-17), došao je na ovaj svijet da žalosne tješi, da bijedne i nevoljne okrijepljuje, da bolesne liječi i ranjene povija, da izgubljene i zalutale izvede na pravi put života i spasenja i da ih natrag dovede u dom Oca svojega.
Isus Krist, kako govori sv. Pavao apostol u današnjem drugom čitanju (1Kor 15,20-26.28) u svojoj prvoj poslanici Korinćanima svojom poslušnošću prema Bogu i svojom ljubavi prema ljudima došao je na ovu zemlju da nas oslobodi od grijeha i zla, da smrt uništi, da uskrsnuće navijesti i radosnu vijest života i spasenja ljudima objavi, jer On je put, istina i život.
Isus Krist ne želi sam kraljevati ni na ovome ni na drugome svijetu, već skupa sa svima nama i preko nas kršćana i vjernika. Središte naše vjere u Boga jest u tome da ljubimo Krista i njemu služimo u osobama njegove i naše braće i sestara. Zato će Isus Krist, kako on to sam govori u današnjem evanđelju (Mt 25,31-46), kad bude ponovo došao na svršetku svijeta u svoj svojoj Božanskoj slavi skupa sa svim svojim anđelima i svecima suditi žive i mrtve, uvesti u kraljevstvo svoga Oca nebeskog sve one koji su znali i uspjeli prepoznati njega u svojoj braći i sestrama.
Kristovo kraljevstvo je vladavina ljubavi. One ljubavi koja se iskazuje Bogu u bližnjemu. Svako djelo te ljubavi bit će nagrađeno. A kažnjen neće biti samo svaki čin protiv ljubavi, nego i svaki propust te kraljevske kreposti. Naši svagdašnji čini nas sude. To znači sudjelovati u Kristovu kraljevskom poslanju i otkrivati u sebi i drugima ono osobito dostojanstvo našega kršćanskog poziva.
