ČITANJA:
Ez 47,1-2.8-9.12
1Kor 3,9c-11.16-17
Iv 2,13-22
Ove nedjelje, 32. kroz godinu, slavimo poseban blagdan. To je blagdan posvete Lateranske bazilike.
LATERANSKA BAZILIKA
U Rimu, na predjelu koji se zvao Lateran, kršćani su izgradili velebnu baziliku koja nosi ime sv. Ivan na Lateranu, a u kojoj se, prema predaji, nalazi glava sv. Ivana Krstitelja.
Ova je bazilika papina biskupska crkva – dakle katedrala rimskog biskupa, dok je bazilika sv. Petra u Vatikanu sjedište Pape kao glavara Katoličke crkve. Upravo zbog toga što je ovo papinska biskupska crkva, ona je ujedno prva i najvažnija crkva u cijelom katoličkom svijetu ili kako i na samom ulazu piše Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (lat. Majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu).
Zajednica vjernika koja se zove Crkva u vrijeme velikih progona u prva tri stoljeća njezina postojanja sastajala se najčešće na grobljima ili u privatnim kućama da bi se molila i Bogu prinosila žrtvu sv. mise. Kada je car Konstantin 313. god. “Milanskim ediktom” dao slobodu kršćanima, oni su “izišli” iz katakombi, te su tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije.
Lateransku je baziliku dao sagraditi papa Melhijad (311.-314.) na prostoru koji mu je za tu svrhu darovao car Konstantin. Godine 324. tu je baziliku papa Silvester I. svečano posvetio Presvetom Spasitelju. To je prva crkva uopće koja je bila posvećena. Od tada je ova crkva više od deset stoljeća sjedište poglavara Crkve, a tek se u 15. stoljeću to sjedište preselilo u Vatikan.
U znak povijesnog kontinuiteta, u bazilici sv. Ivana Lateranskog svaki se papa ustoličuje na početku svoje službe za biskupa Rima.
U njoj, i u susjednoj lateranskoj palači, održano je pet općih sabora Katoličke Crkve, zvanih lateranski (1123., 1139., 1179., 1215. i 1512. godine).
ZNAČENJE BLAGDANA
Slavljenjem ovog blagdana ponajprije iskazujemo naše katoličko jedinstvo i povezanost s Petrovim nasljednikom, papom. Ono što nas katolike razlikuje od velike većine drugih kršćana jest upravo činjenica kako smo mi povezani te kako priznajemo Papu kao Petrovog nasljednika na zemlji sa svim pravima koja mu ta služba donosi.
Župna crkva i posveta
Svaka župna zajednica treba imati svoju župnu crkvu. To je središnja crkva svake župe u kojoj se, uz redovita bogoslužja, dijele sakramenti, osobito krštenja, vjenčanja, itd.
Župa može imati i druge crkve koje se nazivaju filijalnim ili područnim crkvama, gdje se svete mise slave prije svega za stanovnike dotičnoga mjesta, jer im je tu bliže doći. Nerijetko ima u župama i kapelica – zavjetnih ili u čast kojemu svecu zaštitniku. I tu se mogu slaviti sv. mise prema potrebi i po liturgijskom kalendaru. Pojedine (nad)biskupije kao veće zajednice vjernika redovito imaju središnju crkvu, koju nazivaju stolnom crkvom, jer tu stoluje biskup, ili katedralom.Katedrala može, ali ne mora, ujedno biti i župna crkva.
Kad je neka crkva posve dovršena, ona se redovito posebnim svečanim obredom posvećuje za bogoslužje. Obično se tom prilikom posvećuje i sama crkva, i, posebno, oltar u koji se ugrađuju moći nekoga sveca. Događa se da neka crkva dulje vrijeme nije posve dovršena, a ipak se koristi za bogoslužje. U takvom je slučaju uobičajeno da se crkva prije prvog bogoslužja u njoj blagoslovi jednostavnim blagoslovom. Mogli bismo reći da je blagoslov nešto privremeno, dok crkva ne bude posve uređena, a posveta ima trajnost: to je otada u punom smislu riječi „kuća Božja“, posvećena Bogu i čovjeku susretu s njime u molitvi, slavlju Sv. mise, primanju sv. sakramenata, primanju vjerske pouke, itd.
Posveta crkve toliko je važan događaj, da dan posvete za tu crkvu postaje svetkovina koja ima liturgijsku prednost pred mnogim drugim blagdanima.
Živa Crkva
Ne smijemo zaboraviti živu Crkvu, ljude koji u Boga i u Krista vjeruju. Bogu ne trebaju sjajna zdanja, ali mu treba čovjekovo čisto i vjerno srce. Njemu se on veseli i u njemu želi boraviti. Na to nas podsjeća apostol Pavao: „Ne znate li: hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama“ (1Kor 3,16). I dodaje ozbiljnu opomenu: „Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“ (r.17).
Današnjim blagdanom se sjećamo svoje povezanosti s papom i cijelom Crkvom. Podsjećamo se i na važnost da gradimo crkve i okupljamo se u njima, no najviše nas blagdan potiče da promišljamo kako je i od najsjajnijeg zdanja ili najveličanstvenije katedrale svetiji nutarnji hram čovjeka pokraj nas radi kojega je i Bog došao na zemlju.
