Liturgijska čitanja treće nedjelje kroz godinu govore nam o obraćenju.
Da bismo postali Božji prijatelji i ušli u njegovo kraljevstvo, ne možemo se osloniti sami na sebe i računati samo na svoje ljudske sposobnosti, djela i zasluge, već je potrebno otvoreno priznati Bogu svoje nedostatke i tražiti od njega oproštenje. Bog neprestano zove čovjeka i to svakog čovjeka da se obrati k njemu da bi imao spasenje.
Prvo čitanje (Jon 3, 1-5.10)
Ovaj osjećaj hitne potrebe za obraćenjem vidi se u današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Jone. Prorok je hodao gradom i po Božjoj odredbi najavljivao propast za 40 dana, ako se svi ne obrate. Na prorokovo iznenađenje, Ninivljani povjeruju i u znak kajanja poste, oblače pokorničku odjeću. Bog vidi kako su se oni obratili ne samo u smislu odustajanja od prijašnje grešnosti nego i u smislu pristajanja uz Boga jedinoga kojega prorok naviješta. Sva sreća Ninivljana sastojala se u tome što su na vrijeme preko proroka Jone, prihvatili Božji poziv na obraćenje i tako su spasili od srdžbe Božje svoj život i sav grad. Sve to nam govori da jedini uvjet da bi postigli spasenje Božje jest taj da vjerujemo Bogu i da napustimo grijeh i zlo.
Primjer Ninivljana jest jedna opomena za sve nevjernike i jedan poziv svima nama da se obratimo i da krenemo kroz život onim putem koji će nas dovesti Bogu i Srcu njegove ljubavi, milosrđa i praštanja.
Drugo čitanje (1 Kor 7, 29-31)
Poziv na obraćenje, tj. da napustimo život grijeha i zla i da izaberemo put novoga života koji će nas dovesti k Bogu, upućuje nam također i sv. Pavao apostol u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima. Sveti Pavao nas podsjeća na to da je naš život ovdje na zemlji prolazan i prema tome ne smijemo kasniti u našoj odluci za Boga. Ne postoji dakle nikakva vrijednost u životu, niti bogatstvo, niti imetak, niti posao, pa čak niti obitelj, koja bi se mogla i smjela staviti kao zastor, brana između Boga i čovjeka tako da spriječi naše obraćenje i potpuni pristanak uz Gospodina Boga.
Evanđelje (Mk 1, 14-20)
Poziv na hitno i potpuno obraćenje Gospodinu Bogu bez ikakva oklijevanja upućen je svim ljudima dobre volje koji žele postići spasenje od samoga našega Gospodina Isusa Krista prvim riječima njegova propovijedanja Evanđelja Božjega kad kaže: »Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!« (Mk 1,15)
Obratiti se znači baš promijeniti način života i mišljenja i gledati na svijet i na sve vrednote ovoga svijeta očima Božjim.
Vjerovati Evanđelju znači vjerovati Isusu Kristu i povjeriti se potpuno u njegove ruke jer samo od njega nam dolazi ljubav, život i spasenje. Vjerovati znači živjeti novim životom, životom djece Božje koji nam Isus nudi u svojem Evanđelju.
Stoga vjerovati Evanđelju znači zapravo vjerovati Sinu Božjemu koji je vječno Evanđelje Božje kojega mi kršćani moramo utisnuti u našu pamet, u našu dušu, u naše srce i u naš život i živjeti po njemu.
Današnje Evanđelje opisuje poziv prvih apostola Kristovih: Petra, Andrije, Jakova i Ivana, nudi nam živi i konkretni primjer pravoga, spremnoga i potpunoga odgovora na ponudu kraljevstva Božjega u osobi Isusa Krista. Isusov poziv: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« (Mk 1,17) zatiče iznenada ove njegove apostole kao ribe u vodi, ali oni se nisu dali smesti već su odmah napustili sve i pošli su za njim.
Ovi ljudi su znali odmah prekinuti sa prošlošću: posao, obitelj i sve ostalo postaje sporedno; ono što vrijedi jest slijediti Isusa Krista i postati ribarima ljudi da bi bili dionici kraljevstva Božjega koje je već među ljudima. To su pravi heroji kršćanstva koji kao živi primjer govore svima nama kako se prihvaća kraljevstvo Božje vjerujući Isusu Kristu i živeći po njegovu Evanđelju.
