ČITANJA:
Jš 24, 1-2a. 15-17. 18b
Ef 5, 21-32
Iv 6, 60-69
TEMELJNO OPREDJELJENJE
Ove nedjelje završava Isusov govor o kruhu i kruhu života.
Iako je ulomak iz Evanđelja zaključak Ivanovog 6. poglavlja, tema današnjih čitanja više nije euharistija. Središte razmatranja je odluka – slijediti Gospodina ili ne bez obzira na poteškoće.
Prvo čitanje
Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.
Današnje prvo čitanje iz knjige o Jošui opisuje nam taj dramatični trenutak u kojem Bog od čovjeka otvoreno traži taj izbor.
Bog je odabrao hebrejski narod, obasuo ga dobročinstvima, te sada, kad taj narod ima primiti u posjed obećanu zemlju, Bog od njega traži da se odluči: kome će služiti – Gospodinu pravome Bogu ili drugim tuđinskim lažnim bogovima? Kušnja je bila stvarna, a ne samo izmišljena. Ali odgovor je bio: »I mi ćemo služiti Gospodinu, jer on je Bog naš!« (Jš 24,48b). Na taj način izabrani narod, prije no što je ušao u obećanu zemlju, u Šekemu obnavlja sinajski savez.
Bit svakog saveza s Bogom jest u tome da se čovjek trudi Boga ljubiti i služiti mu svim svojim bićem.
Drugo čitanje
Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.
Danas, mnogi osporavaju nauk Crkve o pitanjima kao što su uloga muškaraca i žena u Božjem planu, koji jasno izražava u današnjem drugom čitanju sv. Pavao u svojoj poslanici Efežanima. Pavao izriče smjernice za obiteljski život: uzajamna bračna ljubav mora biti odraz ljubavi Krista za Crkvu. Temeljni zakon kršćanskoga obiteljskog ćudoređa: ono što je Krist učinio za nas, i kako je ostvario svoj odnos s Ocem. Ženidba kao ustanova, kao sakrament mora biti osvijetljena teologijom Kristove žrtve za njegovu Crkvu i u svjetlu odnosa Krista s Crkvom. Bračna veza je prisutnost Boga koji ju je htio, prisutnost Krista koju ju je otkupio i uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Tek kad je uzdignut i življen u toj cjelovitosti, kršćanski brak omogućava iskrene radosti koje je Bog obećao. Kako svi sakramenti iz euharistije dobivaju svoju snagu – jer je euharistija središnji sakrament koji sadrži samog Krista Gospodina – time nas i ovaj odlomak podsjeća da je kršćanska ženidba znak i sredstvo jedinstva.
Evanđelje
Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!
Slijediti Boga nije jednostavan pothvat. Čak i u svjetlu Isusovih čuda i znakova, to je previše teško za neke od njegovih učenika. Slijedili su ga zbog čudesnih znakova, a ne zbog onoga što On je. A može ga se slijediti samo ako ga posve prihvatimo u vjeri, u onom što On je.
Na kraju Isusova govora o Kruhu života, tj. o njemu samome kao Kruhu života, povela se teška rasprava i između samih učenika. Nastalo je veliko dijeljenje. Jedni su zauzeli negativan stav prema njemu i zauvijek ga ostavili. Ostala su Dvanaestorica koji će dati oblik Crkvi.
Ponovno izbija mogućnost: vjerovati ili ne vjerovati. Isus ide naprijed s malom skupinom onih koji su rođeni od Duha. Treba se odlučiti za konačni izbor – ili s Kristom u život ili bez Krista u konačnu tamu i propast.
Zato Evanđelje završava svečanom ispoviješću vjere sv. Petra apostola. On kao »prvak apostola i temelj Crkve« istupa pred sve apostole i u ime njih i u ime cijele Crkve slijedećih stoljeća i tisućljeća i u ime svakog vjernika govori: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo, ti si Svetac Božji.« (Iv 6,67-69)
Tu ispovijesti vjere želi danas pobuditi Evanđelje i u nama samima, u svakome od nas i u cijeloj ovoj euharistijskoj zajednici kao i u čitavoj Crkvi. Ali nije dosta samo u Krista vjerovati. Treba se Kristom i hraniti da bi mogli živjeti u zajednici ljubavi s njime.
