Katolička crkva o Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj majci, vjeruje u 4 istine (dogme) – da je:
1. Bogorodica
2. Djevica
3. Bezgrješno začeta
4. Dušom i tijelom na nebo uznesena
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa) slavi se 15. kolovoza.
Život Majke Božje nakon Isusove smrti
Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godina Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću.
Smrt i uzašašće
Isus Krist nije uzeo svoju presvetu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Gospodin je uslišao njezinu molitvu i poslao je anđela da joj navijesti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali u grobu nisu našli Marijino tijelo, nego su osjetili miris njezinih haljina, i čuli anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. 11. 1950. Tom prigodom je potaknuo teologe i propovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.
U dogmatskoj buli o uznesenju Marijinu piše: „Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.“ (Pius XII. Const. Apost. Munificentissimus, 1. studenog 1950: AAS 42 [1950.]).
Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika.
Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Božji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca.
Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po Kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zemlji i onih u čistilištu.
MISNA ČITANJA
————————————————————————–
20. NEDJELJA KROZ GODINU (B)
Čitanja današnje nedjelje govore o hrani u obliku mudrosti, i u obliku kruha i vina – što je sve bitno za naš opstanak kao Kristovih učenika.
Prvo čitanje (Izr 9, 1-69)
Jedite od mojega kruha i pijte vina koja sam pomiješala!
Bog se iskazuje kao uosobljena Mudrost koja »je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.« (Izr 9,1). Ta Mudrost je nama kršćanima druga božanska osoba, Isus Krist, naš Otkupitelj. On je, sišavši na zemlju, sazidao doista kuću, svoju Crkvu, da nas u njoj može sve okupiti oko sebe.
Sedam stupova, što ih je božanska Mudrost isklesala za tu kuću, označavaju sedam svetih sakramenata koji izražavaju savršenost i ljepotu te kuće. Posred te kuće priređena je gozba. To je euharistijska gozba, sveta Večera. Pozivatelji i pozivnice upućene su na sve strane. Svi su pozvani. Mudrost Božja poziva sve ljude na svoju gozbu: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite ludost, da biste živjeli i hodite putem razboritosti.« (Izr 9,5.6)
Drugo čitanje (Ef 5, 15-20)
Shvatite što je volja Gospodnja!
Sveti apostol Pavao, današnjom Poslanicom, poučava Efežane o tome što je volja Gospodnja. Efežani su pozvani da razmotre sebe i svoj život – kako žive. Pavao ih poučava i opominje u čemu se sastoji novi život u Kristu. Kršćanin treba biti čovjek razborit; živjeti u stalnom opredjeljenju za Božje – za Krista. Ta je Mudrost vidljiva u euharistijskom sastancima u Crkvi, koji moraju biti označeni mirom, skladom i razumijevanjem. Njihovi međusobni odnosi moraju biti vođeni molitvom. Ako kršćani, svagda pjevaju i slave Gospodina u svom srcu, neće živjeti kao ludi, nego će u njihovu srcu biti mudrost Gospodnja. Kršćani su pozvani svojim jedinstvom svjedočiti mudrost, ljubav i mir.
Evanđelje (Iv 6, 51-58)
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Ove nedjelje, i dalje čitamo iz šeste glave Ivanova Evanđelja. Današnje Evanđelje dalje razrađuje što je Isus počeo u našoj liturgiji prošlog tjedna. U tom čitanju, mnoštvo se pitalo kako je Isus mogao reći da je s neba sišao, jer su znali da je Isus sin Josipov. Podsjetimo se da im je Isus rekao da baš kao što je Bog dao Izraelcima manu da ih održi u pustinji, tako im sada Bog poslao novu manu koji će im dati vječni život.
Zaključna rečenica prošlotjednog Evanđelja ponavlja se u današnjem čitanju: Isus je kruh poslan od Boga, Isusovo tijelo je kruh koji se daje za život svijeta. Isus uči s još većim naglaskom da se spasenje dolazi onima koji jedu njegovo tijelo i krv. Isus ne odgovara na pitanje kako će spasenje doći, možda jer je to bilo moguće mogu razumjeti tek nakon njegove smrti i uskrsnuća. Umjesto toga, Isus uči o životu koji će dati svijetu.
Mnogi i danas ne žele prihvatiti ove riječi. Ali oni su važne riječi, jer one otkrivaju našu intimnu vezu s Isusom. To je otajstvo koje je u srcu naše euharistijske teologije. U elementima kruha i vina, Isusovo tijelo i krv su doista prisutni. Kada dijelimo Tijelo i Krv Kristovu, Isus je nastanjen u nama. To zajedništvo s Gospodinom nas čini jednim tijelom, donosi nam život vječni, i šalje nas naprijed da postanemo Kristovo tijelo za život svijeta.
