ČITANJA:
Mudr 2, 12. 17-20
Jak 3, 16 – 4, 3
Mk 9, 30-37
Isus Krist donio je promjenu u našem svijetu svojom osobom, svojim učenjem i životom. Liturgijski tekstovi ove nedjelje usredotočeni su na ove promjene. Usredotočeni su na vlast koja dolazi od Krista i koja se mora sastojati u poniznosti i služenju, jer se temelji na misteriju muke i Križa.
Prvo čitanje – Mudr 2, 12. 17-20
Osudimo ga na smrt sramotnu!
Onaj tko živi po Božjem, ne samo da živi drugačije nego veći dio ljudi, nego se njegov život, upravo zbog te različitosti, shvaća kao optužba i prijetnja.
Bezbožnicima iz Knjige Mudrosti koji imaju materijalističko i hedonističko shvaćanje života već sama prisutnost jednoga »pravednika« koji se povjerava Bogu i živi svoj život po Božjem zakonu, je za njih stalan ukor kojega ne podnose i žele ušutkati makar i fizičkim nasiljem. Spremaju se pravednika najprije izrugivati, zatim će ga mučiti i konačno osuditi na smrt. Pri svemu tome mjerit će njegovo ponašanje u toku mučenja te provjeravati da li je zbiljski blag i strpljiv. A prilikom izvršenja smrtne kazne, provjerit će da li će ga Bog čudesno izbaviti i tako potvrditi njegovu pravednost. Ali taj nasilan stav bezbožnika prema »pravedniku« je u isto vrijeme izazov protiv Boga u kojega se on pouzdaje. Taj »pravednik« prezren, izrugan i izmučen od bezbožnika i Židova i konačno osuđen na najsramotniju smrt na križu, jest Isus.
Drugo čitanje – Jak 3, 16 – 4, 3
Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
U drugom čitanju apostol Jakov suprotstavlja pravu mudrost lažnoj, razotkriva lažnu svjetsku mudrost i neumorno ju raskrinkava. Mudrost svijeta je tjelesna, zemaljska, đavolska. Prava mudrost je odozgo, evanđeoska, vazmena. Korijen lažne mudrosti je podijeljeno, nevjerno srce, odakle izviru požuda, zavist, mržnja. Prava mudrost je srce otvoreno, spremno, poučljivo, vjerno. To je plodno tlo, na kojem može Riječ klijati, rasti, sazrjeti. Dolazi odozgo, plod je osobnog obraćenja, Božji je dar. Sastoji se u podlaganju Bogu, hodanju prema njemu, u čišćenju i priznanju vlastite bijede. Tako se u nama dvije ljubavi bore za prevlast: ljubav prema svijetu i ljubav prema Bogu. I primirja nema, dok ne pobjedi jedna ili druga.
Evanđelje – Mk 9, 30-37
Sin Čovječji predaje se … Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.
Isus je sa svojim učenicima na putu koji ga vodi njegovoj muci. Neshvaćen trudi se svoje zbunjene učenike uvesti u taj svoj novi način života. Njima to učenje teško pada jer Isus gotovo u cijelosti poriče njihovo dosadašnje životno iskustvo i njihove vrijednosti. I oni se moraju na to pripremiti da će biti neshvaćeni, neugodni i da će zbunjivati svoju okolinu ako odluče ići Isusovim putem. Navikli na ponižavajuće uvjete života, učenici sanjaju o usponu koji će ih konačno dovesti do moći i ugleda. A onda dolazi Isus i pretvara njihove predodžbe u čistu suprotnost od onoga što oni očekuju.
Isus ih poučava u čemu je prava vjernička veličina- uči ih da čovjek postaje velik služenjem. To pokazuje zorno stavljajući jedno dijete pred apostole kao tip svih kojima treba ponizno i požrtvovno služenje Isusovih sljedbenika i svih ljudi. Isus je sveo srž Božjih odredbi na ljubav prema Bogu i bližnjemu. On je tako i postupao. Vidio je veličinu malenih i svoju veličinu u služenju malenima.
Da bismo mogli biti uistinu ono što jesmo: Kristovi učenici, potrebno je da služimo jedni drugima. Služenje bližnjemu u ljubavi spada u bit čovjeka kršćanina. Čovjek zatvoren u sebe samoga više nije pravi čovjek. Čovjek koji čini samo ono što mu donosi korist, dobit ili slavu nije slobodan čovjek, već je rob samoga sebe i svojega koristoljublja. Dok čovjek koji živi za druge je savršen čovjek kao i Krist koji je živio i umro za druge.
——————————————————–
Priopćenje o reformi kanonskog postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe u Zakoniku kanonskog prava
Dragi vjernici, poštovane stranke u postupku pri Međubiskupijskim sudovima u Zagrebu.
Dana 8. rujna 2015. papa Franjo proglasio je dva motuproprija kojima je reformirao kanonski postupak za parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Motuproprijem Mitis Iudex Dominus Iesus učinjena je reforma Zakonika kanonskog prava koji vrijedi za vjernike latinskog obreda, a motuproprijem Mitis et misericors Iesus, učinjena je reforma Zakonika kanona istočnih Crkava koji vrijedi za vjernike istočnih obreda.
Za vjernike i stranke u postupku na koje bi se mogle odnositi proglašene odredbe donosimo dva najvažnija naglaska iz motuproprija Mitis Iudex Dominus Iesus.
1. Parnice ništavosti ženidbe i dalje će biti vođene „sudskim, a ne administrativnim putem“, kako bi se u najvišem stupnju zaštitila istina o svetom vezu. Radi ubrzavanja postupka bit će dovoljna samo jedna izvršna presuda u prilog ništavosti ženidbe, dakle više neće biti potrebne dvije istovjetne odluke.
U slučaju kada biskup ne može ustanoviti zborni sud u svojoj biskupiji, vođenje parnica može povjeriti sucu pojedincu, koji i dalje mora biti klerik, a naglašava se da je biskup sudac među vjernicima koji su mu povjereni. Otud proizlazi potreba, kako u velikim tako i u malim biskupijama, da biskup osobno pruži znak obnove crkvenih struktura i svoju sudsku službu u ženidbenim pitanjima ne prepusti posve drugim uredima u kuriji.
2. Osim postojećeg postupka na temelju isprave uvodi se i kraći postupak u slučajevima u kojima posebno očiti argumenti govore u prilog ništavosti ženidbe, npr. kada proglašenje ništavosti ženidbe traže oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz pristanak drugog, i ako je riječ o takvim okolnostima činjenica i osoba, koje su podržane svjedočanstvima i dokumentima, koji ne zahtijevaju istraživanje ili pomnije ispitivanje, te se ništavost ženidbe čini očitom.
Kako bi se u ovom skraćenom postupku zaštitilo načelo nerazrješivosti ženidbe, biskup će biti sudac kao „jamstvo katoličkog jedinstva u vjeri i stezi“.
Sve ostale promjene odredbi specifično su stručne, procesno-pravne naravi i odnose se ponajviše na zadaće dijecezanskog biskupa ili službenika pravde.
Reforma se kanonskog postupka odnosi samo na procesno kanonsko pravo, a ne na supstantivno ženidbeno pravo. Stoga obavještavamo pastire, savjetnike i vjernike da se proglašenim odredbama ne uvode neki novi kanonski razlozi ništavosti ženidbe nego se samo djelomično reformiraju odredbe koje se trebaju obdržavati na biskupijskim i međubiskupijskim sudovima u vođenju parnica ništavosti ženidbe.
Proglašenim odredbama ni na koji način ne zadire se u bit parnice za proglašenje ništavosti ženidbe, tj. i dalje je za prihvaćanje tužbe i vođenje parnice potrebno da postoji pravni temelj (kanonski razlog ništavosti ženidbe u trenutku davanja i primanja ženidbene privole) obrazložen i bar općenito potkrijepljen dokazima, stranka pak koja podnosi tužbu ima teret dokazivanja, a presuda, odnosno stjecanje moralne sigurnosti o ništavosti ženidbe, mora počivati isključivo na spisima i dokazima.
Reforma će pridonijeti da parnice za proglašenje ništavosti ženidbe traju nešto kraće, osobito u slučaju kad će se moći primijeniti skraćeni postupak. U hrvatskim okolnostima reformom će se s jedne strane rasteretiti rad prizivnih sudova, ali će s druge strane sudovi prvog stupnja trebati biti oprezniji u utvrđivanju istine o nerazrješivosti ženidbe koja proizlazi iz Isusova nauka, a na što je više puta upozorio Benedikt XVI. u nagovorima službenicima pravde suda Rimske rote.
Odredbe iz motuproprija počet će se primjenjivati od 8. prosinca 2015. godine.
Ovim putem obavještavamo stranke u postupku, na koje će se primjenjivati proglašene odredbe, da će tijekom sudskog postupka o svemu biti pravovremeno obavještene.
Isto tako obavještavamo sve zainteresirane da će Međubiskupijski sudovi u Zagrebu uskoro objaviti i cjeloviti tekst oba motuproprija u svrhu upoznavanja s novim kanonskim propisima.
Zagreb, 8. rujna 2015.
dr. Josip Šalković,
sudski vikar
