Rođenje najvećeg rođenog od žene

Ivan Krstitelj bio je, prema riječima proroka Izaije, „Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze.“

Sveti Luka u svom Evanđelju, opisujući rođenje Gospodinova preteče Ivana Krstitelja, predstavlja nam ga kao vrlo znakovit i značajan događaj. Znakovit je na način kako se odvio, jer je tim rođenjem Bog želio ostaviti znak u kojem će se prepoznati njegovo djelovanje i skrb za spasenje ljudi. Ivan je doista bio Božji dar, ne samo Zahariji i Elizabeti nego i cijelom Božjem narodu kojemu je bio poslan da pripremi njihova srca za Mesijin dolazak. U tom smislu sveti Luka predstavlja znakovitima sve događaje vezani uz njegovo rođenje, te davanje imena dječaku. A koliko je trebala biti značajno njegovo rođenje, govori činjenica da mu je povjerena uloga Mesijina preteče i blagovjesnika.

Ugled je sv. Ivana Krstitelja nedvojbeno velik: on je preteča Spasiteljev, za njegovo su začeće i rođenje vezani čudesni znakovi, on je još u majčinoj utrobi pozdravio Spasitelja… Njega konačno i sam Isus proglašava “najvećim rođenim od žene”. To se vidi i u liturgijskoj godini: uz Božić i Malu Gospu jedino se još slavi rođendan Ivana Krstitelja.

Rođenje

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija, svećenik i Elizabeta, rođakinja Isusove majke Marije, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali se s tim nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači „Gospodin je milostiv“ (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju za mišljenje. Budući da Zaharija do tad nije mogao govoriti složio se s time da se zove Ivan napisavši na pločici : ‘Ivan mu je ime.‘ Tada su mu se otvorila usta i vratio govor. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i opraštanja njegovu narodu.“

Život i djelovanje

U svojoj mladosti Ivan odlazi u judejsku pustinju. Hranio se skakavcima i divljim medom. Oblačio se u odjeću načinjenu od devinih dlaka. Bio je opasan pojasom. Živio je pustinjskim, isposničkim životom. Propovijedao je obraćenje, unutarnji zaokret krsteći ljude u vodama rijeke Jordana. Imao je svoje učenike koji su ga slijedili. Na koncu je krstio i samog Isusa , za kojeg je rekao da mu nije dostojan odvezati ni sveze na obući. Čitav je svoj proročki i propovjednički život podredio Isusu Kristu. O njemu je govorio, njega najavljivao napominjući pri tome da ga trebamo dočekati pripravni, obraćeni, u potpuno novom životnom ruhu.

Evanđelja pripovijedaju da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako propovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“

Svetog Ivana Krstitelja dao je uhititi židovski kralj Herod jer ga je Ivan javno osudio zbog preljuba, te mu je odrubio glavu.

Štovanje

Sa štovanjem Ivana Krstitelja počelo se vrlo rano. Tako je najstarije mjesto štovanja ovog sveca povezano s njegovim grobom u Sebasti, u današnjoj Palestini. Također u Damasku je bila posvećena ogromna bazilika sv. Ivanu. Danas je u njoj džamija. Papa Ivan Pavao II. Za svog posjeta Damasku tamo je održao međureligijski susret i molitvu.

Sv. Ivanu Krstitelju posvećena je Lateranska bazilika u Rimu.

Pod zaštitom su svetog Ivana Krstitelja glazbenici i pjevači, krojači i kožari, krznari i vunari, remenari i gostioničari. Mole mu se nožari i brusači, zatvorenici i oni koji su osuđeni na smrt. Zaštitnik je uzgajivača ptica, padavičara i krštenika i nekih država – Malte, Jordana, kao i velikog broja svjetskih gradova.

Obično ga se prikazuje kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučenog u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: »Evo Jaganjca Božjeg!« Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci.

Relikvije sv. Ivana Krstitelja nalaze se u crkvi svetog Silvestra u Rimu i drugi dio u Amiensu u Francuskoj.

U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

ČITANJA