Svaka stranica svetog Pisma koju nam bogoslužje čita kroz crkvenu godinu, upućena je svim vjernicima bez razlike: pastirima koji je objavljuju i puku koji tu riječ sluša. U odnosu na Božju riječ svi smo mi narod koji sluša i Crkva koja se uči i poučava od Gospodina. O tome govore misna čitanja i evanđelje 31. nedjelje kroz godinu.
ČITANJA:
Mal 1, 14b – 2, 2b.8-10
1 Sol 2, 7b-9. 13
Mt 23, 1-12
Prvo čitanje – Mal 1, 14b – 2, 2b.8-10
Knjiga proroka Malahije sadrži propovijedi iz vremena obnove nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Bog nije bio zadovoljan sa svojim odabranim narodom niti s njegovim vođama. On im čak šalje svog proroka Malahiju da ih podsjeti na ljubav Gospodinovu prema Izraelu i na njihovu nevjernost prema svome Bogu. Prorok Malahija upućuje posebno oštar prijekor svećenicima koji su bili naročito zaduženi za bogoštovlje i slavu Božjega imena, a bili su u tome površni. Bog ih opominje i svečano poziva na obnovu Saveza, te po proroku konstatira da su ne samo oni sami zašli s puta već su skrivili da se i mnogi drugi spotiču o Božji Zakon. Time se oskvrnjuje i kida Savez s Bogom, ako ne uvijek izvana, a ono barem u srcu, što kod Boga jedino odlučuje. Zato ako se ne poprave, Bog će na njih svaliti svoju kletvu i dopustiti da ih pogani preziru i ponizuju.
Drugo čitanje – 1 Sol 2, 7b-9. 13
U ovom odlomku Prve poslanice Solunjanima Pavao zahvaljuje Bogu što su Solunjani prihvatili njegovo misionarsko djelovanje i njegovih suradnika te podsjeća što su misionari učinili za nastanak kršćanske zajednice u tom grčkom gradu. Pavao se divi Bogu koji je u svojoj milosti omogućio da Solunjani propovijedi misionara prihvaćaju kao “riječ poruke Božje, ne kao riječ ljudsku” . To je za Pavla bila Božja potvrda. Razumio je da Bog traži od njega ne samo nastavak misionarskog djelovanja nego i brigu za ustanovljene kršćanske zajednice. A kad je predviđao da on osobno neće više moći dolaziti niti slati poslanice, uspostavljao je starješine između krštenih pripadnika zajednice .
Od Pavlovih vremena do danas kršćanske zajednice imaju predstojnike koji se odabiru iz vjerničkih obitelji da sami čine ono što druge uče. Nema cjelovite crkvene zajednice koja bi valjano slavila sve Kristove sakramente i misionarski djelovala – bez crkvenih predstojnika.
Evanđelje – Mt 23, 1-12
Današnje evanđelje donosi Isusov govor upravljen mnoštvu i učenicima. To je govor konačnog raskida između Isusa i vjerskih poglavara naroda, kojim upućuje prijekor ondašnjim učiteljima vjere. On želi mnoštvu otvoriti oči, pridobiti ga za kraljevstvo Božje kako ga on razumije i naviješta.
Za sve nas vrijedi činjenica da je Bog veliki kralj i da njegovo ime mora biti svuda poštovano. Svi moramo poslušati njegov glas i uzeti ga k srcu. Svi smo dužni slaviti njegovo ime ne samo riječima, nego još više djelima. Bratski odnosi u Crkvi temelje se na tome što nam je svima zajednički Otac, Bog, i što nam je Vođa i Učitelj Krist Isus, i stoga se među Isusovim učenicima, u Crkvi, trebaju svi odnositi bratski jedni prema drugima. A na svećenici kao odgojitelji u vjeri dužni su sami ili preko drugih brinuti da pojedini vjernici budu u Duhu Svetom dovedeni do toga da razvijaju vlastiti poziv po Evanđelju, do iskrene i djelotvorne ljubavi i do slobode djece Božje kojom nas je Krist oslobodio.
Kršćani trebaju biti također poučeni da ne žive samo za sebe nego da prema zahtjevima novog zakona ljubavi svatko kako je milost primio tako njome drugome služi.Zato će svako grešno uzvisivanje nad drugima biti kažnjeno, a svako kreposno ponizivanje nagrađeno.
