Prvu nedjelju nakon Božića Crkva slavi blagdan svete Obitelji: Isusa Marije i Josipa. Blagdan svete Obitelji zapravo je produženi Božić, jer je Božić sam po sebi „blagdan obitelji.“ Ovaj blagdan svjedoči najosnovniju činjenicu naše ljudske egzistencije – obitelj.
Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju. To znači da mu je Bog povjerio zajedništvo i sklad sa stvorenjem i učinio ga ‘stvoriteljem’ i upraviteljem svojih dobara. Bog nam se objavio kao obitelj, zajedništvo savršenog reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Božja Obitelj čini savršeni sklad i sreću. Sveta obitelj je Sveta, upravo zato, jer je dopustila da u njezin prostor uđe Bog – Ljubav povrh svega. Sveta Crkva želi da ta najsvetija Obitelj postane uzorom i idealom kršćanske obitelji. Ona želi da čitavo ljudsko društvo postane jedna velika i sveta obitelj Božja.
Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa uveo je u liturgiju božićnog vremena 1921. god. papa Benedikt XV.
Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa danas poučava svaku kršćansku obitelj o temeljnom ljudskom stavu prije svega prema Bogu, a onda prema bližnjemu, odnosno prema svakom čovjeku.
O tome nam također govori i sveti Mudrac iz Knjige Sirahove (prvo čitanje) u kojem se vidi da se obitelj temelji na vjeri u Boga i na ljubavi i poštovanju njenih članova. Stoga se po Božjoj odredbi najprije preporučuje poštivanje roditelja. Toj se naravnoj dužnosti daje posve vjersko obilježje. Poštovanje roditelja oprašta grijehe i čini da Bog usliši molitve poslušne djece. Zatim se nabrajaju vremenita dobra koja slijede one koji poštuju roditelje: čeka ih blagostanje, uživat će u vlastitoj djeci i dugo će živjeti.
Na kraju se sinovima stavlja na srce da pomažu svoje roditelje i da imaju strpljenja s njihovim staračkim slabostima. A svaka ljubav i poštivanje roditelja bit će obilato nagrađeni Božjim blagoslovom, milostima i darovima.
To je ono najljepše i najbolje što se može poželjeti svakoj obitelji u naravnom redu.
Ali Bog je i obitelj podigao u vrhunaravno područje pa s tog stanovišta apostol Pavao (drugo čitanje) slika idealnu kršćansku obitelj koja se zaodijeva u Krista i njegove kreposti tako da ih ižaruje oko sebe. Veza svih tih kreposti je ljubav, a njihov je plod mir u srcu i mir u kući. Ljubav nam Kristova pomaže da nadvladamo sukobe i napetosti pa i u obitelji. Pomaže nam ujedno da širimo oko sebe praštanje, strpljivost i nježnost.
Evanđelje – Mt 2,13-15.19-23
Blagdan Božića nastavlja se u slavljenju svete obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Sveti Josip je najbrižniji Poglavar obitelji. Marija je najveća i najsvetija Majka koju je svijet vidio. A Dijete Isus je najsavršenije dijete – Bog – Čovjek. Oni su sveti, jer su potpuno okrenuti Bogu, otvoreni za ostvarenje njegove volje, osobno angažirani za dobro.
Matejevo evanđelje naglasak stavlja na Josipa i njegovu ulogu u obitelji. Zbog djeteta Isusa, obitelj ide na put – zapravo ‘bježi’ u Egipat. Bijeg u Egipat pokazuje Josipovu i Marijinu brigu za Isusa.
Ostaviše sve da bi on bio u središtu svega. Oni bježe da spase Isusa od Herodove okrutnosti i smrt. Isus i njegovi roditelji obnavljaju putovanje Božjeg naroda, u Egipat, u progonstvo i povratak u svoju domovinu, na svoje ognjište. Ovo je put kojim Isus simbolično preuzima cijelu povijest svoga naroda.
Isusovo rođenje, njegov život, njegovo djelo, njegovu smrt – sve su to, davno prije, već proroci navijestili. Anđelova objava Josipu u snu ne donosi nikakvu informaciju. Ona samo navodi na odluku. Odluka može biti: da ili ne. Josip joj uvijek odgovara pozitivno – on prihvaća Božju objavu – on je poslušan.
Blagdan Svete Obitelji pokazuje koliko su obiteljski odnosi dragocjeni za cijeli ljudski život.
