ČITANJA :
Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 3b-8
1 Kor 1, 3-9
Mk 13, 33-37
Prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega ljudskog i kršćanskog života i podsjeća nas na našu konačnu nadu u kraljevstvu Božjem.
Prvo čitanje (Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 3b-8)
Često nam izgleda da je Bog daleko od nas i od našega svijeta. Naši grijesi nas dijele od njega. Prorok Izaija govori da svi lutamo i da nas sve oko nas razbacuje kao vjetar lišće. I ako dopustimo da nam srce tako otvrdne te više ne mari što Boga vrijeđa, onda ćemo zauvijek propasti.
A ipak, Bog je naš Otac i naš Otkupitelj. On je uvijek kadar razdrti taj zastor grijeha i zla koji nas od njega dijeli i očitovali se našim očima. U tu svrhu nam je Otac i poslao svoga Sina da On bude naš Put, naš Vođa k istini i životu.
Drugo čitanje (1 Kor 1, 3-9)
Sav naš kršćanski život je označen kao iščekivanje Objavljenja Isusova. I dok On ne dođe, svima nam je potrebna temeljna kršćanska vrlina ustrajnost u dobru. Kada dođe, u Dan Gospodnji, treba nas zateći neporočne i besprijekorne. A to je sve milost Božja dana kršćanina u Kristu Isusu zbog koje se apostol Pavao zahvaljuje Bogu svojemu i kaže nam: One koji Boga zazivaju, koji se na njega oslanjaju, On neće iznevjeriti već će im pomoći da postignu svoj konačni cilj. A to je zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Evanđelje (Mk 13, 33-37)
Sam Krist nam govori o svome dolasku na kraju vremena. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Zato od nas traži da budemo budni kako nas pri svom povratku ne bi iznenadio.
Krist je otputovao s ovoga svijeta i uzašao na nebo. Nama, svojim učenicima, povjerio je »svoju kuću«, tj. ovaj svijet. Naša dužnost je da ga svojim zalaganjem učinimo dostojnim Dolaska Isusova. Stoga svaki pojedinačno, prema pozivu koji mu je Bog dao, treba uložiti u svoj posao.
Zato je svima nama, u ovome međuvremenu do konačnog dolaska, potrebna zaposlena budnost. Isus je zahtjeva od apostola i od svih nas. Budnost na koju nas Isus poziva označuje općenito cjelokupnu kršćansku angažiranost. Pojedinačno i zajednički treba da se zalažemo za osobno i vlastito samoostvarenje po Bogu i za boljitak svijeta. A da bi sve to mogli ostvariti, uz bdijenje i rad svi mi moramo i moliti. Molitva usmjeruje i podiže naš duh k Bogu, molitva nas stavlja u prisutnost Boga i osigurava nam njegovu pomoć.
