Čitanja:
Sir 24, 1-2. 8-12
Ef 1, 3-6. 15-18
Iv 1, 1-18
Čitanja na misi 2. nedjelje po Božiću pomažu nam da nastavimo s razmišljanjem o božićnom otajstvu s posebnim osvrtom na odjek koji u nama ostvaruje dolazak Sina Božjega u ljudski rod. Otajstvo Kristova rođenja za nas vjernike ne bi bilo ni od kakvog značenja kada ne bi bilo u stanju preobraziti nas same i naš život na sliku Sina Božjega. Stoga nas poruka božićnog bogoslužja današnje nedjelje dublje uvodi u otajstvo novorođenoga Krista, a samim time nam kao vjernicima daje i mogućnost dubljeg proživljavanja spasenja koje započinje njegovim rođenjem.
PRVO ČITANJE -Sir 24,1-2.8-12
U prvom čitanju nam Sirah poručuje da istinska životna mudrost od Boga potječe. Iako nije od ovoga svijeta, nije odijeljena od nas i naše povijesti. Sirah govori o mudrosti kao o stvarnoj osobi, o uosobljenoj mudrosti. To je najljepša pohvala Božanskoj Mudrosti koju nalazimo u Bibliji. Ona poput riječi izlazi iz usta Previšnjega i pojavljuje se na svijetu u samim počecima, u samom trenutku stvaranja, kao ona po kojoj je sve stvoreno i koja upravlja svime što je stvoreno. Kao što se prisutnost Božja očitovala u «šatoru sastanka» koji je bio u središtu Izraelskog naroda u vrijeme Izlaska, tako je i Mudrost svoj šator podigla i ukorijenila se u narodu. Ipak svoju prisutnost nije ograničila samo na izraelski narod, već se njezino djelovanje proteže na sve ljude, na sav svemir i na sva vremena od postanka svijeta.
DRUGO ČITANJE – Ef 1,3-6.15-18
Drugo čitanje donosi dio hvalospjeva kojim Pavao kontemplira Kristovo djelo spasenja i pokušava ga sažeti te izraziti osobni odnos prema njemu. Hvalospjev je sročen u tri strofe a svaka od njih završava isticanjem na hvalu slave Njegove. Prvom – koju čitamo ove nedjelje – slavi Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, drugom Krista a trećom Duha Svetoga. Slaveći u prvoj Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, Pavao ističe ono što je učinio za nas. Sučelice prvom čitanju koje prikazuje silazak Božje Mudrosti među ljude, ovdje imamo kretanje u suprotnom smjeru: Bog nas „uzdiže“ blagoslivljajući nas na nebesima.
Prve nas riječi Pavlove poslanice Efežanima prosvjetljuju glede toga što smo mi za Boga Oca. On nas odvijeka «sebi izabra… i u ljubavi nas predodredi» da po Isusu Kristu postanemo njegovi sinovi.
Božji blagoslovljenici ulaze u sveprožimanje neba i zemlje. To je konačni učinak dara Božje Mudrosti – Krista! Pavao u svojoj molitvi, koja slijedi u drugom dijelu drugog čitanja, najprije zahvaljuje za dotadašnji pozitivan odgovor Efežana na ovaj Božji dar. I moli za dar Mudrosti kojom će spoznati ono što za Boga već jeste istina: slavna baština koju je pripremio onima koji uzvraćaju na Njegovu ljubav. Da spoznaju Onoga koji Jest i da u Njemu već i oni jesu!
EVANĐELJE – Iv 1,1-18
Današnje evanđelje je Ivanov Proslov koji je najsnažniji božićni tekst i upravo zbog svoga značenja nekoliko se puta čita u božićnom vremenu. Ivan ne započinje svoje Evanđelje opisujući povijesne okolnosti Isusova rođenja, nego duboko teološki tumači što za naše spasenje znači Isusovo rođenje. Isus jest uosobljena Božja Riječ i Božja Mudrost. Svojim životom, riječima i djelima on uosobljuje Boga koji nam postaje blizak. Njemu više ne trebaju hramovi. On se nastanio ili bolje rečeno «ušatorio» među nama. A mi smo po njemu postali Božji hramovi, Božja prebivališta.
On nam daje moć da postanemo i budemo djeca Božja. Sam Bog, koji prebiva u nedostupnom svjetlu, tako se približio k nama da nam je postao Otac. A mi smo ušli u najintimnije srodstvo i zajedništvo s njime, te smo postali njegova svojina. Tu su korijeni čovjekova dostojanstva u svjetlu Božje Objave, u svjetlu Evanđelja, u svijetlu Isusa Krista. To nije svijetlo koje su proizvele ljudske ruke, niti to svijetlo može ugasnuti. To je svjetlo koje nas rasvjetljava da upoznajemo smisao i svrhu svojega života; ono nam pokazuje put i istinski cilj koji nam je doseći. Ono nam poput svjetionika ili kompasa nepogrešivo pokazuje gdje su istinske vrjednote i vječno dobro. Unatoč tome, žalosna je Ivanova spoznaja da to svijetlo koje prosvjetljuje svakoga čovjeka «k svojima dođe ali njegovi ga ne primiše.» Samo onaj koji prihvati to Svijetlo i Božju mudrost, moći će i sam postati svijetlo i mudrost za druge.
