Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa slavi se 8. rujna, devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
Marijino rođenje je pretkazano i naviješteno u Starom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera ih iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor naučava da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom.
Mariju naviješta i prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela. “Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7,14).
Isto tako prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, kaže: “Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi” (Mih 5,2).
Drugi vatikanski sabor uči: “S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.”
Marija je Božje remek-djelo, pretkazano unaprijed tolikim slikama, simbolima i usporedbama: Miris je haljina tvojih kao miris libanski. Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: nard i šafran, mirisna trska met, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. (Pjesma nad pjesmama 4,10-14)
Na Mariju, Crkva u prenesenom značenju primjenjuje i ove divne Sirahove slike: Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u šatoru. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstvu. (Sir 24,13-17)
Velike su starozavjetne žene Debora, Judita, Estera bile također Marijine slike, slike one koja će nam roditi Spasitelja i osloboditelja od zla. Zato nas Crkva poziva: “Radosno svetkujmo Rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!” (Ulazna pjesma). To sunce će zasjati siromašnima, neznatnima, potlačenima, onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Njezino je rođenje, doista, navijestilo radost cijelom svijetu. Tu radost Crkva danas na Malu Gospu u svom bogoslužju naviješta svijetu. U Pripjevnom psalmu kliče: Radujem se u Gospodinu, radujem! Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjega! (Ps 13).
A svoje bogoslužje na ovaj blagdan u popričesnoj molitvi Crkva ovako sažima: “Klicala, Gospodine tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Marije Djevice, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!”
Marija spada, kako nam govori sveto Evanđelje, u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja na ovu zemlju. Marijina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti sa Sinom Božjim Isusom Kristom kojega je ona začela u svojoj prečistoj utrobi po Duhu Svetome i rodila nama za Spasitelja. Zato Dan Rođenja Majke Božje odmah usmjerava naše misli i naše srce prema njezinu božanskom Sinu.
Današnji blagdan zapravo je poziv na radost jer je Rođenjem Presvete Djevice Marije, Bog dao cijelom svijetu konkretnu garanciju da je spasenje već blizu.
Bog nam je, dakle, darovao Mariju za naše spasenje i za naše posvećenje. Bog nam je darovao Mariju za našu Majku. A Marija nam pomaže iznad svega da sačuvamo netaknutu »vjeru u Boga«, onu vjeru koja nam je dana na Krštenju i koja mora neprestano rasti i sazrijevati u vama u svim stadijima našega kršćanskoga života.
Također i mi kao i Marija moramo neprestano razmišljati u svome srcu o istinama naše vjere, odnosno trebamo biti otvoreni riječi Božjoj i podložni njegovoj svetoj volji tako da bi naš svakidašnji život: osobni, obiteljski, društveni i crkveni, bio uvijek u savršenom slaganju i u skladnoj dosljednosti s Isusovom porukom spasenja, s naukom Crkve i s primjerima svetaca.
Povijesni korijen ovog blagdana je godišnji spomen posvete Bogorodičine crkve u Jeruzalemu u 5. st. uz koju je kasnije podignuta crkva sv. Ane, Marijine majke. Među kršćanima Egipta kružio je već oko 200. god. legendarni spis “Jakovljevo proto-evanđelje” prema kojemu su se Marijini roditelji zvali Joakim i Ana, a svoje prvo i jedino dijete dobili su u odmaklim godinama nakon što su im se susjedi izrugivali da im Bog za kaznu ne daje djece. Objavljeno im je da Bog ima posebnu namjeru s njihovom kćerkom Marijom i zato se je s ljubavlju spremali za njezinu buduću zadaću.
Krajem 7. st. papa Sergije I. uveo je ovaj blagdan u Rimu, a odatle je proširen među kršćane Zapada.
