Četiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA. Započinje nedjeljom koja pada najbliže 30. studenom, blagdanu Sv. Andrije, traje četiri tjedna i završava na Badnjak. Četiri nedjelje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina, a s njom i naš godišnji put prema Božiću.
Liturgijska godina
Liturgijska godina slavi otajstvo Kristovo od utjelovljenja i rođenja do uskrsnuća, uzašašća, do paruzije, dolaska, a nedjeljna biblijska čitanja u novoj liturgiji obuhvaćaju tri susljedna godišnja kruga.
Svaki je krug najizrazitije označen po jednim sinoptičkim evanđeljem: GODINA A – Matejem, GODINA B – Markom, GODINA C – Lukom. Ivanovo se evanđelje prigodno umeće u sva tri kruga, najljepše u u uskrsno vrijeme kada se čitaju tzv. Oproštajne besjede Isusove.
Prvom nedjeljom došašća ove godine ulazimo u liturgijsku godinu C.
Značenje došašća
U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće, advent (lat. ad venio – doći) vrijeme je čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.
Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest :
-> Isus Krist, Mesija, očekivan od izraelskog naroda, došao je kao Spasitelj i rodio se u Betlehemu.
-> Krist i danas dolazi – po otajstvima – i postaje nazočan u životu koji se ostvaruje u ljubavi.
-> Krist će opet doći u slavi kao Kralj i pokazat će svima kako je ljudska povijest imala smisla u svim svojim pozitivnim stremljenjima.
Svi ovi različiti Gospodinovi dolasci koji se protežu na čitav naš život sve do konačnoga susreta s njime u slavi primaju svjetlost, nadahnuće i svoje pravo značenje u Kristovu prvom i povijesnom dolasku u tijelu među nas ljude na dan Božića.
Zato osnovni stav kršćanina u vremenu Došašća treba biti vjera, i to ne vjera koja prihvaća samo niz istina, već vjera koja je sposobna uočiti otajstvenu Gospodinovu nazočnost u sakramentima i u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Bez te vjere nemoguće je stvarno slaviti Gospodinov sadašnji dolazak, jer sve ono što u liturgiji obavljamo bez toga bi bilo samo izvanjsko i stvar običaja.
Isus je primjerom svog života i svojom riječju usadio u ljudska srca klicu istine, ljubavi i mira. Stoga nam početak nove liturgijske godine pruža priliku da se ponovo ispravno usmjerimo prema Bogu, da svoj život osmislimo da sve svoje sile uložimo u trud kako bismo postigli konačni cilj. Nema čovjeka na zemlji koji nije u neprestanoj opasnosti da zastrani s pravog životnog puta. Nema grijeha koji svaki čovjek nije sposoban učiniti. Neće ga počiniti samo ukoliko je toga svjestan i prema tome koliko se čuva i ispravlja, koliko uz pomoć milosti Božje dobrom nadvlada zlo.
Obilježja vremena došašća
Vrijeme predanog i radosnog iščekivanja – to je došašće kao četverotjedno razdoblje na početku liturgijske godine.
Boja misnog ruha je pokornička, ljubičasta.
Molitve i čitanja govorit će i o pokori. Ali taj post i pokora imaju obilježje radosne priprave.
Sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zakarija.
Vrijeme iščekivanja treba nam proteći radno, živeći i radeći za bolje društvo, kada će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću. Ono uklanja svaku potištenost i očaj iz naših srca te daje poleta svim ljudskim naporima, svemu ljudskom radu i zalaganju za bolji i novi svijet prožet Duhom ljubavi.
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)
Čitanja:
Jr 33,14-16
1 Sol 3,12-4,2
Lk 21,25-28. 34-36
Život kršćanina je hodočašće prema Isusu Kristu. I tijek liturgijske godine želi nas na to podsjetiti. Ne želi nam samo dozvati u pamet otajstvo Krista u njegovoj povijesnoj dimenziji – od početka čovječanstva pa do njegova uzašašća i poslanja Duha Svetoga – niti nam želi dočarati samo njegov dolazak u slavi na svršetku vremena, već da sakramentalno sada doživimo Kristov dolazak. U to nas uvodi Služba riječi.
Prvo čitanje (Jr 33,14-16). Prorok Jeremija je prorok teških dana i iskušenja svoga naroda. Izgledalo je da je sve propalo i da nema više nade. Prorok tješi i bodri: Božja obećanja će biti potpuno ispunjena u korist Izraela, posredovanjem «pravednog izdanka». On će se zvati: «Gospodin – pravda naša». Sve je usmjereno prema dijalogu ljubavi iz koje se rađa pravda i mir.
U drugom čitanju (1 Sol 3,12-4,2) sv. Pavao poziva Solunjane da «rastu i obiluju ljubavlju o dolasku Gospodina našega Isusa Krista i svih svetih njegovih». Poziva ih na uzajamnu i iskrenu ljubav.
Evanđelje (Lk 21,25-28. 34-36) donosi isječak iz Isusova eshatološkog govora što ga je održao u predvečerje svoga zemaljskoga života. Dvije misli treba istaknuti. Prva je: posljednja vremena imat će jedan središnji spasiteljski događaj, a to je dolazak Sina Čovječjega. Iz toga proizlazi da su posljednja vremena obilježena točno određenom osobom, koja daje važnost i naglasak vremenu koje živimo.
Druga važna misao je: tko se hoće pripremiti za taj događaj mora usvojiti metodu budnosti i molitve. Jedino tako ga neće iznenaditi «onaj» Dan. To je i konkretna uputa kako ćemo postići mir, oslobođenje, pravdu: čuvati se da nam srca «ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu, i životnim brigama». Došašće je milosno vrijeme priprave za Božić, ali i na posljednji događaj ljudske povijesti.
