Čitanja:
Post 15, 5-12. 17-18
Fil 3, 17-4, 1
Lk 9, 28b-36
Kao što je za liturgiju prve korizmene nedjelje u sve tri liturgijske godine karakterističan događaj Isusove kušnje u pustinji, tako je za liturgiju druge korizmene nedjelje značajan događaj Isusova preobraženja koje je uslijedilo ubrzo nakon prvog navještaja muke.
Ova nas liturgija podsjeća da je krštenje životni pristanak uz Isusa raspetoga i uskrslog, a korizma razdoblje novog pristajanja uz Isusa koji po muci i smrti ulazi u slavu uskrsnuća.
Prvo čitanje (Post 15, 5-18)
Prvo čitanje govori o savezu Boga s čovjekom. Bog postaje saveznik čovjekov. Inicijativa uvijek dolazi od Boga. Bog je onaj koji prvi odabire Abrahama, obećava mu zemlju i potomstvo preko svake nade. Abraham povjerova Gospodinu i to mu bi uračunato kao pravednost. Od tog trenutka pa na dalje, životni put Abrahama, izabranika Božjega, bit će upravljen po planovima Onoga koji ga je izabrao i koji će uvijek biti uza njega u sve dane njegova života.
Bog mu nudi svoje prijateljstvo i Abraham ga prihvaća. Jedan žrtveni obred potvrđuje taj savez između Boga i Abrahama.
Savez: to je novi smisao osobne povijesti Abrahama i naroda koji će poteći od njega kao znak Božje vjernosti svojim obećanjima. Sa strane Božje taj Savez ljubavi i obećanja neće biti nikada prekršen: Abraham će postati gospodar zemlje koju mu je Bog obećao i otac svih naroda po vjeri.
Znak ovog Božjeg saveza s Abrahamom je jasan. Bog u liku plamena prolazi između rasječenih žrtava i veže se svojom ljubavlju i prijateljstvom uz Abrahama jer je u njemu našao vjeru. Izraelski narod, odnosno potomstvo Abrahamovo, vrlo često će zaboravljati svojega Boga, ali Gospodin će ostati uvijek vjeran svome savezu.
Drugo čitanje (Fil 3, 18-4, 1)
U drugom čitanju Pavao potiče krštenike da na zemaljskom proputovanju čvrsto stoje u Gospodinu.
Pavao poziva na nasljedovanje Isusa dajući nam samoga sebe za primjer vjernosti Kristovu Evanđelju. Dok svi oni koji se ponašaju drugačije, neprijatelji su Kristovi i određeni su za propast vječnu.
»Jer, često sam vam govorio, a sada i plačuć govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.« (Fil 3,18-19)
Takvi kršćani koji su uklonili spasonosni znak križa iz svojega života, zaboravili su da ne mogu nikada doći do radosti i slave Uskrsnuća ako ne prođu kao i Krist put Kalvarije.
Svjetlost našeg konačnog »preobraženja« koja će zahvatiti cijelo naše tijelo, obasjava već od sada naš život u očekivanju onoga što će još doći. Tako se u očekivanju tog konačnog preobraženja našega života moramo iz dana u dan se preobražavati u vjeri tako da bismo se mogli što bolje pripraviti za buduću domovinu u nebu živeći već ovdje na zemlji kao građani toga Božjeg kraljevstva.
Evanđelje (Lk 9, 28-36)
Evanđelje po Luki govori o Preobraženju Gospodinovu. Slava Isusa Krista, Sina Božjega, na gori Taboru samo je jedan znak one potpune i konačne slave u koju će on ući kada, prošavši kroz muku, smrt i uskrsnuće, bude otišao s ove zemlje Bogu Ocu, na nebesima.
U očekivanju te konačne slave Uskrsnuća, dok je još putnik na ovoj zemlji, snaga Isusova se nalazi u molitvi. Molitva je zaista taj duhovni ambijent u kojem se događa to divno i otajstveno očitovanje Božanstva u Kristu na gori Taboru.
»U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.» (Lk 9,28-29)
Sv. Evanđelje inzistira, dakle, na neprestanoj molitvi Isusovoj, jer je baš ta osobna, duboka i intenzivna molitva prouzrokovala »preobraženje« njegove osobe.
Sve to znači da svaki čovjek koji se duboko i jako moli kao Krist, uranja se potpuno u Boga tako da iz sebe odsjeva zrakama svjetlosti koje preobražavaju ne samo njegov život, nago čak i vanjski fizički lik njegove osobe. Ovaj evanđeoski prizor iz života Isusova što nam se u ovom liturgijskom periodu stavlja na razmišljanje, označava da Korizma poprima svoje pravo značenje baš pod znakom molitve. Kršćanin koji se uputio putem korizmene pokore mora znati da je preobraženje njegova života moguće samo u gorućem svjetlu molitve.
