Čin posvete čovječanstva, napose Rusije i Ukrajine Bezgrješnomu Srcu Marijinu, koji će papa Franjo u zajedništvu s čitavom Crkvom izmoliti na svetkovinu Navještenja Gospodinova, u petak 25. ožujka 2022.
Marijo, Majko Božja i Majko naša, u ovome se času nevolje utječemo tebi. Ti si Majka, voliš nas i poznaješ: ništa ti nije skriveno što nosimo u srcu. Majko milosrđa, toliko smo puta iskusili tvoju brižljivu nježnost, tvoju prisutnost koja donosi nanovo mir, jer nas uvijek vodiš k Isusu, Knezu mira.
Međutim, mi smo izgubili put mira. Zaboravili smo opomenu tragedija iz prošloga stoljeća, žrtvu milijuna poginulih u svjetskim ratovima. Zanemarili smo napore Zajednice država i izdajemo snove mira naroda i nade mladih. Razboljeli smo se pohlepom, zatvorili smo se u nacionalističke interese, uvenuli smo u ravnodušnosti i onesposobili se egoizmom. Htjeli smo radije zanemariti Boga, živjeti s našim lažima, njegovati agresivnost, zatrti živote i gomilati oružje, zaboravljajući da smo čuvari svoga bližnjeg te istog zajedničkog doma. Ratom smo razorili perivoj Zemlje, grijehom smo povrijedili srce našeg Oca koji nas želi kao braću i sestre. Postali smo ravnodušni prema svima i svemu, osim prema nama samima. I sa sramom govorimo: oprosti nam, Gospodine!
U bijedi grijeha, u našim naporima i u našoj krhkosti, u otajstvu bezakonja zla i rata ti nas, Majko sveta, podsjećaš da nas Bog ne ostavlja, nego nas nastavlja gledati s ljubavlju, željan oprostiti nam i podignuti nas. On je taj koji nam je darovao tebe i položio je u tvoje bezgrješno Srce utočište za Crkvu i čovječanstvo. Po božanskoj si dobroti s nama te nas i u naizgled bezizlaznim situacijama povijesti nježno vodiš.
Utječemo se dakle tebi, kucamo na vrata tvoga Srca mi, tvoja draga djeca, koju se ne umaraš posjećivati u svako doba i pozivati na obraćenje. U ovome tamnome času dođi nam pomoći i utješiti nas. Ponovi svakome od nas: „Nisam li možda prisutna ovdje ja, koja sam tvoja Majka?“ Ti znadeš kako razvezati vezove našega srca i čvorove našega vremena. Darujemo ti naše povjerenje. Sigurni smo da ti, osobito u trenutku kušnje, ne odbijaš naše molitve i dolaziš nam u pomoć.
Tako si učinila u Kani Galilejskoj, kada si požurila trenutak Isusovog posredovanja te si uvela u svijet njegovo prvo znamenje. Kada je slavlju prijetio kraj, u žalosti si mu kazala: „Vina nemaju“ (Iv 2,3). Majko, ponovi to Bogu opet, jer danas smo iscrpili vino nade, iščezla je radost, razvodnilo se je bratstvo. Izgubili smo čovječnost, rasuli smo mir. Postali smo sposobni za svako nasilje i razaranje. Žurno nam treba tvoj majčinski zahvat.
Primi stoga, o Majko, ovu našu prošnju.
Ti, Zvijezdo mora, ne dopusti da potonimo u ratnoj oluji.
Ti, Škrinjo novoga saveza, nadahni planove i putove pomirenja.
Ti, „Zemljo Nebeska“, ponovno donesi Božju slogu u svijet.
Iskorijeni mržnju, smiri osvetu, nauči nas oprostu.
Oslobodi nas od rata, sačuvaj svijet od nuklearne prijetnje.
Kraljice Krunice, probudi u nama potrebu za molitvom i ljubavlju.
Kraljice ljudske obitelji, pokaži narodima put bratstva.
Kraljice mira, isprosi svijetu mir.
Tvoj plač, Majko, neka pokrene naša otvrdnula srca. Suze koje si za nas prolila neka učine da procvjeta ova dolina koju je naša mržnja isušila. I dok zveckanje oružja ne šuti, tvoja molitva neka nas raspoloži za mir. Tvoje majčinske ruke neka zagrle one koji pate i koji bježe pod naletom bombi. Tvoj majčinski zagrljaj neka utješi one koji su primorani napustiti svoje kuće i svoju Domovinu. Tvoje ožalošćeno Srce neka nas potakne na suosjećanje te nas odvaži da otvorimo vrata i da se pobrinemo za ranjene i odbačene ljude.
Sveta Majko Božja, dok si pod križem stajala Isus ti je, gledajući učenika pored tebe, rekao: „Evo ti sina“ (Iv 19,26): tako ti je povjerio svakoga od nas. Zatim učeniku, svakome od nas, reče: „Evo ti majke“ (r. 27). Majko, želimo te sada primiti u naš život i u našu povijest. U ovome času čovječanstvo, iscrpljeno i uznemireno, stoji s tobom pod križem. Ima potrebu povjeriti se tebi, po tebi Kristu se posvetiti. Ukrajinski i ruski narod koji te časte s ljubavlju, utječu se tebi, dok tvoje srce kuca za njih i za sve narode pogođene ratom, glađu, nepravdom i bijedom.
Mi zato, Majko Božja i naša, svečano povjeravamo i posvećujemo tvom bezgrješnom Srcu nas same, Crkvu i svekoliko čovječanstvo, a na poseban način Rusiju i Ukrajinu. Primi ovaj naš čin kojeg izvršavamo s povjerenjem i ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir. Ono „da“ koje je niknulo iz tvoga Srca otvorilo je vrata povijesti Knezu mira; vjerujemo da će iznova, posredstvom tvojega Srca, doći mir. Tebi dakle posvećujemo budućnost cijele ljudske obitelji, potrebe i očekivanja naroda, tjeskobe i nade svijeta.
Neka se po tebi na Zemlju izlije božansko Milosrđe i neka slatki otkucaj mira ponovno odjekuje našim danima. Ženo onoga „da“, nad koju je sišao Duh Sveti, donesi među nas Božji sklad. Napoji naše usahnulo srce, ti koja si „živo vrelo nade“. Vezla si Isusu tkivo čovještva, učini i nas tkalcima zajedništva. Hodila si našim putevima, vodi nas stazama mira. Amen.
______________________________________________________
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo svetkovina je koju slavimo 25. ožujka, devet mjeseci prije Isusova rođenja, Božića.
Sadržaj svetkovine je evanđeoski događaj, kada Božji glasnik, anđeo Gabrijel, naviješta Mariji, odabranje da bude Majka Isusa, Sina Božjega. To je čas utjelovljenja, začeća Isusova pod srcem Marijinim. Marija je toga dana začela, a Isus je začet – tako se ova svetkovina odnosi na oboje , pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodinovo (mislimo na Krista) ili Blagovijest (mislimo na Mariju).
Sadržaj svetkovine posebno je utkan u redovitu kršćansku molitvenu praksu: vjernici je spominju tri puta dnevno, kad na glas zvona – ujutro, u podne i navečer – izriču molitvu, koja se, prema početnim riječima, zove “Anđeo Gospodnji”. To je razlog da se sa svih crkvenih zvonika tri puta dnevno oglasi zvono koje vjernike podsjeća i poziva na molitvu.
Prema liturgijskim molitvama i čitanjima u središtu je Isus kao utjelovljeni Sin Božji i obećani Mesija iz loze Davidove. Dakako da se tajna utjelovljenja događa u Mariji, na njezin vjernički pristanak. Danas pokleknemo kada u Misnom vjerovanju izgovaramo riječi “I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom”. Time i tjelesnim pokretom očitujemo vjeru u utjelovljenje Sina Božjega kao središnju istinu kršćanstva.
Prvo čitanje je Izaijino proročanstvo o Emanuelovoj majci koje mi kršćani vidimo ispunjeno na Mariji. Drugo čitanje odlomak je iz poslanice Hebrejima o Sinu kojemu je Otac prilikom utjelovljenja dao tijelo da kao poslušni čovjek izvršava njegovu volju. Evanđelje prikazuje navještenje Mariji koju će Duh Sveti osjeniti i ona će bez intervencije muškarca začeti Sina Božjeg.
Ovu zgodu imali smo kao evanđelje na svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina. Tada je naglasak bio na anđelovim riječima “Zdravo, milosti puna” i Marijinom odgovoru “Evo službenice Gospodnje”. Mariju je Bog unaprijed ispunio svojom milošću, izuzeo je od ljage istočnog grijeha jer ju je uplanirao za Majku svoga Sina. U današnjoj liturgiji naglasak je na Marijinu Sinu koji biva začet snagom Duha Svetoga i tako unaprijed pripravljen za svoju mesijansku zadaću. Isus je čudesni poklon Boga ljudskom rodu – po Djevicu Mariji.
Ovo otajstvo vjere kasnija teologija nazvala je “utjelovljenjem” ili “učovječenjem” Sina Božjega od Djevice Marije. Ono je središnja istina kršćanstva kao objavljene religije. Prihvaćajući iznova ovo otajstvo naše vjere, mi u Vjerovanju ispovijedamo: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije!”
