ČITANJA:
Dj 5, 12-16
Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Iv 20, 19 – 21
Od Uskrsa do blagdana pedesetnice – Duhova sedam je nedjelja. Sve se one zovu Uskrsne ili Vazmene nedjelje. Druga vazmena nedjelja naziva se još i bijela nedjelja iz dva povijesna razloga: prvi je taj da su odrasli novokrštenici sudjelovali u misnom slavlju u vazmenom tjednu u bijeloj krsnoj odjeći te je svečano odlagali na uskrsnu subotu ili danas, a drugi je da se od 7. do 11. stoljeća na osminu Uskrsa slavila godišnjica krštenja onih koji su kršteni prethodnog Uskrsa .
U uskrsno se vrijeme umjesto čitanja iz Staroga zavjeta, u sve nedjelje, čitaju Djela apostolska. Ta čitanja nam govore kako je intenzivno i u ljubavi živjela prva Crkva, od uskrsnog događaja. Druga čitanja se, ove godine C, uzimaju iz knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola. Evanđelja uskrsnih nedjelja, osim treće, su Ivanova.
Prvo čitanje – Dj 5, 12-16
Djela apostolska prikazuju nastanak i djelovanje prve Crkve, odnosno zajednice ljudi i žena koji se okupljaju oko Uskrsloga Krista Gospodina pod vodstvom Dvanaestorice apostola. Kršćani Jeruzalema okupljali su se »u Trijemu Salomonu, koji se nalazio uz Hram, da bi ispovijedali svoju vjeru, međusobno se podržavali i svjedočili o spasenju koje je svima ponuđeno u Kristu
Današnje prvo čitanje govori kako je prazajednica kršćana imala veliki ugled u narodu. Ljudi su bili poneseni snagom Duha Božjega. Duh Sveti je djelovao kroz apostole. Preko apostola, naročito preko Petra, Duh je činio: „mnoga znamenja i čudesa u narodu.“ Ozdraviteljska moć apostola privlačila je ljude k njima i oni su imali više pouzdanje u istinitost naviještanja evanđelja. Iscjeljivanja su bila posebni Božji darovi u službi vjere – da je Isus živ i da po svome Duhu u Crkvi djeluje. Crkva je prema ovom odlomku zajednica muškaraca i žena koji Isusa prihvaćaju za Gospodina na čelu s Dvanaestoricom i njihovim nasljednicima. Za Crkvu je bitno svjedočko djelovanje među konkretnim ljudima snagom Duha Svetoga.
Drugo čitanje – Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
„Otkrivenje“ po grčkoj riječi „Apokalypsis,“ označava objavu kojom Bog otkriva ljudima nešto skrovito vezano za budućnost. Knjiga je nastala pred kraj prvoga stoljeća. Bilo je to vrijeme velikih progona kršćana u gradovima Male Azije, koji su bili pod dominacijom rimskog carstva. Rimski carevi proglašavali su se bogovima. Tome su se kršćani suprotstavljali. Zato su ih smatrali neprijateljima carstva, pa ih je trebalo iskorijeniti. Među progonjenima bio je jedan utjecajan vjernik, obraćenik, Židov, imenom Ivan, koji je za vrijeme cara Domicijana (81- 96.), bio prognan na otok Patmos u Egejskom moru. Tamo u progonstvu Ivan je duboko u sebi, doživio susret s Uskrslim Isusom koji ga je svojim Svetim Duhom tješio. On je dobio nadahnuće da drugim potlačenim i progonjenim kršćanima napiše knjigu ohrabrenja i utjehe.
U dan Gospodnji, pred Ivanovim se očima pojavljuje Uskrsli kao kralj i svećenik. On čuje jak glas koji mu govori: „Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.“ On je vidio: „sedam zlatnih svječnjaka.“ Ali vidje i Sina Čovječjega „odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom.“ Duga haljina označava svećeničko dostojanstvo, a zlatni pojas kraljevsku čast. Uskrsli se predstavlja Ivanu kao Prvi i Posljednji i Živi. S njim sve počinje i svršava. On je jedini smisao našeg života i sve povijesti. On jedini poznaje tajnu Božje budućnosti. Takav je Krist nazočan u svojoj Crkvi koja je označena sa »sedam svijećnjaka«. Posred njih stoji On, kao gospodar i Gospodin svoje Crkve, kao Onaj koji je hrabri i bodri. Krist je u svojoj Crkvi živ, stalno je u njoj nazočan i djelatan. Stoga kroz progonstva i teškoće u njoj uvijek blista nada u proslavljenog Krista s kojim će biti proslavljeni svi koji ustraju u vjeri.
Evanđelje – Iv 20,19-31
U današnjem evanđelju apostol Ivan očituje vjeru u Isusa Krista, Uskrsnuloga. Prema Ivanovu zapisu, Isus se najprije ukazao učenicima prvoga dana po suboti, pa zatim osmoga dana, kada je bio nazočan i Toma. Ta kronologija učvrstila je vjeru prve kršćanske zajednice u vjeru i svjetlost, u ljepotu i važnost dana Gospodnjeg, tj. nedjelje, prvoga, odnosno osmoga dana u tjednu, u odnosu na subotu. Do tada su Židovi poštivali subotu, kao što je to propisivao Stari zavjet. Sada uskrsnuli Gospodin dolazi k svojima u prvi dan po suboti. Zato će kršćanska nedjelja postati sveti dan susreta s uskrslim Kristom, dan Gospodnji. Isus je dahnuo u apostole, darovao im obećani mir i Duha Svetoga te ih tako osposobio i zadužio da ljudima opraštaju grijehe. Time ih je učinio dionicima novoga života u koji je ušao uskrsnućem i poslao ih da propovijedanjem, krštenjem i slavljenjem ostalih sakramenata čine ljude dionicima tog istog života.
Isusove riječi upućene Tomi : „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ upućene su i svima nama- pozvani smo Bogu dati jedini mogući dar ovdje na zemlji: vjerovati u njega malo prije nego ga vidimo; vjerovati u nebo prije nego u njega trebamo ući.
SVETKOVINA BOŽJEG MILOSRĐA
Na drugu vazmenu nedjelju slavi se i Svetkovina Božjeg milosrđa. Proglasio ju je 2000. godine papa Ivan Pavao II. prigodom kanonizacije sv. Faustine Kowalske.
U Dnevniku sv. Faustine napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana: “Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skerlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu.
1931. god. sv. Faustina je doživjela mistično iskustvo u kojem je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca izlaze dvije zrake – crvena i bijela, i koji joj povjerava zadaću da se naslika i štuje takva slika i na takav način pokrene pobožnost Božjem milosrđu. Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše “Isuse, ja se uzdam u tebe”.
