Dj 13, 14. 43-52
Otk 7, 9. 14b-17
Iv 10, 27-30
Četvrta vazmena nedjelja u liturgiji se naziva i NEDJELJA DOBROG PASTIRA.
U sve tri liturgijske godine za evanđelje imamo dio Isusova govora o dobrom Pastiru. U liturgijskoj godini A to je odlomak Iv 10, 1-10 gdje se Isus predstavlja kao dobri Pastir kojega glas ovce poznaju. U liturgijskoj godini B slijedi nastavak iz Iv 10, 11-18 gdje se predstavlja kao Pastir koji sabire ovce u Božji ovčinjak i polaže za njih svoj život. U ovoj, liturgijskoj godini C imamo završetak govora u kojem Isus ističe da pozna svoje ovce i one idu za njim.
Ova nedjelja posvećena je i molitvi za sveta svećenička i redovnička zvanja, te se još od vremena Pape Pavla VI., u razdoblju nakon Drugoga vatikanskog sabora slavi kao Dan duhovnih zvanja.
Prvo čitanje ( Dj 13,14. 43b-52)
Kao i sva prva čitanja u vazmeno vrijeme, ovo čitanje odlomak je iz Djela apostolskih s obzirom da ona prikazuju okupljanje i djelovanje Crkve kao uskrsnog Božjeg naroda.
Pavao i Barnaba su na misijskom putovanju da bi cijelome svijetu donijeli radosnu vijest spasenja. Bilo je vrlo naporno i opasno. Najprije su išli u sinagoge govoriti Židovima i svjedočiti vjeru u Uskrsloga. Misija je uspjela, mnogi su se priključivali zajednici i cijeli je grad slušao njihove propovijedi. To je opet žestilo židove, jer su oni smatrali da imaju privilegij spasenja. Reagirali su strahovitim bijesom i ljubomorom. Otrovali su misijsku klimu u Antiohiji, tako da su oba misionara zaključili privremeno napustiti grad.
Drugo čitanje (Otk 7,9.14b-17)
Vidjelac Ivan opisuje slike onoga što dolazi nakon zemaljskog života, on nam dopušta da bacimo pogled u vječnost. Ono što vidimo tješi. Bezbrojni su oni koji su dospjeli pred Božje prijestolje, sabrani iz svih krajeva zemlje. S granama u rukama pozdravljaju Boga. i stoje, izbavljeni iz životnih nevolja, oprani u krvi Kristovoj. Ništa im ne nedostaje, više ne trpe nikakve muke. Oni su zaštićeni, poput ovce u stadu koje se stalno izvodi na pašu.
Drugo čitanje razjašnjava naslov četvrte vazmene nedjelje „Nedjelja dobrog pastira”, a to direktno odgovara tekstu evanđelja.
Evanđelje (lv 10, 27-30)
U današnjem Evanđelju Isus govori o uskoj povezanosti njega kao pastira i ovaca, o zaštiti koju on udjeljuje svojem stadu protiv svih opasnosti. Vrhunac je njegovih riječi u uvjerenju: “Ja i Otac jedno smo”. Budući da Isus zna da je potpuno povezan s Ocem, može graditi i duboki odnos ljubavi i povjerenja sa svojim učenicima, a oni u njemu nalaze sigurnost iz koje ih ništa i nitko ne može iščupati. Jedinstvo Isusa s njegovim Ocem koje se pokazuje u odnosu prema ljudima, osposobljava ljude da oni međusobno budu jedno i u ljubavi povezani.
Lik dobroga pastira i njegovo ponašanje prema povjerenim mu ovcama vrlo dobro ocrtava sveukupno Isusovo djelovanje. Isus uvijek ispred stavlja drugoga, a ne sebe. U opasnosti za život ovaca dao je svoj vlastiti život da bi ga one mogle imati u izobilju. Isus govori o svojima. On ih poznaje, jer im služi, a oni slušaju njegov glas.
Kršćani mogu biti ‘ovce’ Krista pastira jedino ako slušaju njegov glas. To je temeljni uvjet nasljedovanja Isusa Krista. Slušanjem njegova glasa, kršćani unose Isusa Krista u sebe, dopuštaju da on djeluje u njima. To djelovanje između Boga i čovjeka je uzajamno: Bog djeluje u nama, mi ga podnosimo, a on skrbi za nas.
