Čitanja:
Izl 17, 8-13
2 Tim 3, 14 – 4, 2
Lk 18, 1-8
——————–
Prvo čitanje – Izl 17, 8-13
Ovonedjeljno prvo čitanje govori o jednoj sudbonosnoj bitci Izraelaca s Amalečanima, koji su bili srodan narod. Vođe Amalečana nisu htjeli dopustiti prijelaz Izraelcima preko svoga teritorija. Izraelci pod vodstvom Mojsija putuju prema „obećanoj zemlji“ i ništa ih ne može zaustaviti da nastave svoj put i kroz tuđu zemlju. Dok se vodila bitka, Mojsije je čitavo vrijeme na brdu „držao uzdignute ruke,“ moleći Boga da se zauzme za svoj narod kojeg je izveo iz egipatskog ropstva. Na brdu s Mojsijem bili su Aron i Hur. „I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali, a kad bi ruke spustio, nadjačali bi Amalečani.“ Kad je Mojsije od umora klonuo, njegove ruke pridržavali su: Aron i Hur, sve do konačne pobjede. Premda su Amalečani bili vještiji u ratovanju ipak su bili poraženi. Jošua je pobijedio uz Mojsijevu pomoć, uz njegovu molitvu Bogu. Pobjedu je ovdje osigurala Mojsijeva ustrajna molitva.
Drugo čitanje – 2Tim 3,14-4,2
Nakon smrti apostola Pavla , zajednice vjernika je trebalo duhovno učvrstiti. Druga poslanica Timoteju podsjeća učenike na obvezu čuvanja nauka koji su primili od Apostola i na vjernost Svetom pismu. Upravo na to podsjeća odabrani odlomak iz 2Tim koju je napisao anonimni Pavlov učenik, posluživši se autoritetom svoga učitelja. Riječi poslanice su: „Predragi: Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da…poznaješ Sveta pisma koja…te čine mudrim, tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.“
Timotej dobiva naputak: „Propovijedaj Riječ! – Propovijedaj Evanđelje! – Vjeru u Isusa Krista.“ To znači da predvodnici zajednica, onoga i svakog drugog vremena (biskupi i prezbiteri), trebaju crpiti snagu, za osobnu vjeru, iz dva izvora: tradicionalnog nauka apostolskog i Svetoga pisma. A taj nauk trebaju svjedočiti i učvrstiti kod vjernika.
Temeljna je značajka Svetoga pisma da je bogoduho. Može značiti: „puno Božjega Duha,“ „od Boga nadahnuto,“ ali i aktivno, „Duhom Božjim diše, odiše.“ Sveto je pismo napisano da nas privede spasenju. Čitanje Svetoga pisma uvijek prati pitanje: što nam ovo mjesto, ovaj odlomak znači u smislu spasenja, oslobođenja, sreće u Bogu?
Evanđelje – Lk 18, 1-8
Ustrajnost u molitvi jedan od najvećih darova vjere. Mojsijeva molitva bila je odlučna u borbi protiv Amalečana. Kad nije mogao ustrajati sam, pomagali su mu Aron i Hur.
U evanđelju je ustrajnost utjelovljena u liku udovice. Udovica je žena prepuštena sama sebi, bez ikakve zaštite i nekoga tko bi se za nju zauzeo – nema ništa drugo osim molitve. Udovica je bila sigurna da je zakon na njenoj strani i zato je uporno, ponovo i ponovo dolazila, k istom sucu, tražiti svoje pravo. Sudac je suviše moćan i siguran u svoj položaj pa nema nikakve potreba pomoći udovici. Ali, svojim upornim ‘dodijavanjem’ udovica ipak dolazi do svoga prava. Sudac popušta pred njezinom upornošću.
Isus apostolima pokazuje udovicu koja se bori s nepravednim sucem, kao primjer ustrajnosti i odlučnosti u molitvi. Njezina molitva pokazuje da molitva onoga koji je „najmanji“ i „zadnji“ neće biti ignorirana od Boga. Čak i nepravedni sudac, kojemu nije stalo do udovice, na kraju joj ipak pomaže. Iz ovoga proizlazi da će nam tim više pomoći Bog koji nas voli. Bog je onaj koji je na našoj strani. Bog će uslišati naše prošnje, u to nema sumnje. Ali On želi s nama biti i ostati u dijalogu, želi biti uključen u naš svakodnevni život.
