Čitanja:
Mudr 11, 22-12, 3
2 Sol 1, 11-2, 2
Lk 19, 1-10
_________________________
Prvo čitanje (Mudr 11, 22-12,2)
Knjiga Mudrosti je nastala oko 50. god. pr. Kr. Na cijelom Starom Istoku cvjetala je mudrosna književnost. Tu su mudrost poznavali i Izraelci. Smatralo se da je izraelski kralj Salomon pisac biblijske Knjige Mudrosti, koja se u grčkom originalu i naziva „Mudrost Salomonova.“ Pravi autor je anonimni helenistički Židov koji je živio u dijaspori u Egiptu – u Aleksandriji. Pisac je želio sačuvati vjeru svojih sunarodnjaka koji su sve više prihvaćali helenizam – grčku kulturu i filozofiju. Pisac je najviše pisao povijest svoga naroda, prožetu mudrošću i vjerom u jednoga Boga. Plodove svoga razmišljanja zabilježio je u obliku savjeta za ispravan način življenja
Ove nedjelje, za prvo čitanje odabran je predivan odlomak u kojem pisac dolazi do zaključka da je Bog pozvao u postojanje ovaj svijet i sva bića na njemu – budući da Bog ljubi sva bića, posebno ljude, jer kad bi ih mrzio ne bi ih ni stvorio. Bog kao Stvoritelj i ljubitelj života „kroz prste gleda“ na ljudske grijeha te slobodno s ljubavlju poziva u svoje prijateljstvo sve one koji su se od njega udaljili ili su ga napustili. Svaki je čovjek njegov stvor i on neće da mu nešto njegovo propadne. Kršćanin se veseli takvom dobrom i milostivom Bogu, raduju ga toliki putovi spasenja. Bog velikodušno izražava svoju ljubav!
Drugo čitanje (2 Sol 1, 11 – 2, 2)
U vrijeme Rimskog carstva Solun je bio glavni grad pokrajine Makedonije. U njemu su Židovi imali svoju sinagogu u kojoj je apostol Pavao nastupao za vrijeme svog drugog misijskog putovanja. To je izazvalo protivljenje onih Židova koji su se potpuno držali Mojsijeva zakona. Oni su optuživali Pavla i njegove pratioce, pa je Pavao morao, zajedno sa suradnicima Silom i Timotejem, napustiti solunsku zajednicu kršćana. Da bi solunsku kršćansku zajednicu ojačao u vjeri, Pavao im je iz Korinta krajem 50. godine napisao Prvu poslanicu. U toj poslanici, posebno, im je naglasio kako trebaju živjeti u iščekivanju nepredvidiva, ali sigurna Kristova slavnog dolaska. Prva poslanica Solunjanima je najstariji spis sv. Pavla, dakle i prvi dokument Novoga zavjeta. Budući da je u solunskoj zajednici bilo krivih tumačenja i pretpostavki kako će „dan Gospodnji“ uskoro doći što je negativno djelovalo na kršćane solunske zajednice. Zato je neimenovani vjernik, dobar poznavatelj Pavlova djela, početkom 90. godine, u Pavlovo ime, napisao Drugu poslanicu Solunjanima. Svrha njegova pisanja bila je da učvrsti Pavlov autoritet i njegov nauk o „paruziji“ – o Kristovom ponovnom dolasku.
U ovonedjeljnom drugom čitanju pisac hrabri s molitvom u kojoj je naglasak na ispunjenju vjere – na djelotvornu vjeru i na cilju proslave Gospodina. U drugom dijelu teksta pisac poučava vjernika o dolasku Kristovu. Parusija – Adventus – Dolazak. Zbit će se u posljednji dan svijeta – to je prvi dan vječnosti, dan koji više nema zalaska – to je uskrsni hvalospjev. Autor Druge poslanice Solunjanima, nastoji smiriti napetost u zajednici i preporučuje postojanost u vjeri bez zahtjeva da se Stvoritelju može odrediti vrijeme kada će konačno nastupiti „dan Gospodnji.“ Kršćanin zna da će se taj dolazak dogoditi, ali je i poučen da je trenutak toga događaja posve skriven ljudima.
Evanđelje (Lk 19, 1-10)
U Lukinu evanđelju ima dosta zgoda u kojima Isus upozorava na opasnost materijalnog bogatstva. Ovdje Isus daje šansu i bogatašima vjerujući da se i oni mogu držati distancirano prema materijalnom blagostanju i priznavati Boga za svog vrhovnog gospodara.
Isus opaža bogatog nadcarinika Zakeja na smokvi te mu izjavljuje da želi biti njegov gost za vrijeme boravka u Jerihonu. Koje iznenađenje za njega i za sve kad je Isus upro u njega svoj pogled i pozvao ga po imenu. Poziva ga da žurno siđe sa stabla i da ga primi u svoju kuću.
Zakej žurno siđe sa smokve na koju se bio popeo te Krista prima u goste sav radostan, jer je u Isusovu postupku uvidio da Bog i njemu nudi u oproštenje. Malo dobre volje čovjekove i puno milosti Božje izvelo je u Zakeju potpuni preokret. Znao je čime će Isusu najviše ugoditi i polovicu svoga imanja određuje dati siromasima. No uz ljubav javlja se i pravednost koja traži da nadoknadi ako je koga zakinuo kod skupljanja poreza i carine. Stoga u znak spremnosti da slijedi Isusa u nauci o odgovornoj uporabi materijalnih dobara, Zakej daje polovicu svoga imanja siromasima i spreman je četverostruko nadoknaditi onima koje je oštetio.
Ali Bog se ne da nadmašiti u velikodušnosti. Zato Isus donosi spasenje ne samo domaćinu u čiju kuću ulazi nego i cijeloj njegovoj obitelji i tako ih sve pridružuje broju opravdanih i spašenih. I ono što je Gospodin učinio Zakeju to je spreman udijeliti svima koji traže Boga i njegovo milosrđe i praštanje.
