Čitanja:
Sir 15,15-20
1 Kor 2,6-10
Mt 5,20-22a. 27-28. 33-34a. 37
Sloboda je bitna kršćanska vrijednost. Ovonedjeljna čitanja su usredotočena na istinske kršćanske slobode. Bog ne samo da je sve stvorio nego On i upravlja svijetom. Ali Bog je čovjeka obdario slobodnom voljom kojom svatko sam odlučuje o svakoj svojoj misli, riječi i radnji. Zato je velika i za nas nedokučiva tajna kako se konkretno usklađuju Božja volja i naša sloboda, koliko je jedna ovisna o drugoj i na koji je način svako ljudsko djelo njihov zajednički rezultat.
Prvo čitanje (Sir 15, 15-20)
Biti čovjek znači živjeti donoseći odluke, birajući između različitih načina ponašanja. Te svakodnevne izbore Sirah predstavlja kroz slike: izbor između vatre i vode, života i smrti, poslušnost i neposluha, milosti i grijeha. Drugim riječima – izbor između dobra i zla. Bog želi samo naše dobro i nikome nije dao dopuštenje za grijeh. U svom životu sami trebamo donositi odluke. Ali potrebno je da, potpomognuti Božjim zapovijedima, uočimo što njegova mudrost od nas traži. Od nas Bog očekuje da tražimo istinu i da je u život provodimo. Slobodni smo da budemo vjerni ili nevjerni Bogu i njegovu zakonu.
Drugo čitanje (1 Kor 2, 6-10)
Pavao govori o pravoj ili vjerničkoj mudrosti te o lažnoj ili grčko-poganskoj mudrosti koja sve procjenjuje svjetovnim mjerilima.
Apostol i njegovi suradnici “mudrost navješćuju među zrelima” “Zreli” su oni koji su se otvorili prosvjetljenju Duha i daju da ih Duh vodi. “Mudrost ovoga svijeta” u Pavlovo doba jest mudrost pogana koji ne vjeruju u Boga jedinoga i njegova Pomazanika Isusa.
Pavao apostol nas poziva da ne pobrkamo ljudsku mudrost s Božjom mudrošću. On nas upozorava na ispraznost mudrosti ovoga svijeta koja je zajedno s knezovima ovoga svijeta osuđena na propast. Puni te svjetske mudrosti, koja ima za predmet i svrhu samo vidljivi svijet nisu bili sposobni upoznati Božju mudrost, »jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. “Mudrost Božja u otajstvu sakrivena” jest Krist raspeti i uskrsli, koji je po Pavlovu propovijedanju i kasnijem djelovanju Crkve očitovanje Božjeg plana o spasenju svih ljudi. Samo objavom mogu ljudi doznati za otajstvo Krista sveopćeg Spasitelja.
Pavao pokazuje spasenjsku vrijednost smrti i uskrsnuća Kristova. Otajstvo spasenja u Kristu objavljuje Duh Kristov. Duh objavljuje “dubine Božje”, tj. sve bogatstvo ljubavi kojom Bog ljude ljubi i spašava ih u Kristu. Time nas Pavao zove na poslušnost Duhu Svetomu, kojim smo pomazani, da bismo postali i ostali vjernički mudri.
Evanđelje (Mt 5,20-22a.27-28. 33-34a. 37)
Isus nije došao na ovaj svijet da ukine stari zakon koji je dao Bog na vrlo svečan način pod Sinajem izabranom narodu i svakom čovjeku ga usadio u savjest. Njegova je zadaća bila da ga opet pokaže u prvotnom svjetlu i da ga usavrši svojim božanskim naukom i primjerom.
Da se odmah vidi od kolike je važnosti prihvatiti i izvršavati njegov zakon, Krist svečano izjavljuje svojim učenicima i slušateljima da neće ući u nebesko kraljevstvo ako ne budu Božji zakon izvršavali savršenije od farizeja i književnika.
Tko zaista želi slušati i slijediti Krista treba se ne samo čuvati grijeha koji su izričito zabranjeni, nego ozbiljno nastojati i činiti svako dobro koje tvori krepost suprotnu zabranjenom grijehu. Zato Isus u izvršavanju Božjih zapovjedi ističe veće i savršenije zahtjeve: duh i sveobuhvatnost, prisnost i iskrenost.
Nije dosta ne ubiti, nego se mora izbjegavati također hotimična i neopravdana srdžba protiv brata svoga, odnosno protiv bližnjega.
Nije dosta čuvati se preljubnog čina, nego i svakog požudnog pogleda koji lako vodi u grijeh bludnosti i preljuba i stoga mu se izjednačuje.
Nije dosta izbjegavati krivo zaklinjanje, nego se mora svaku svoj izjavu tako uzeti i iznijeti da joj uopće ne treba dodavati bilo kakve prisege.
Isus, dakle, ne dokida ljudsku slobodu, nego čovječanstvu ponovo daje pravi sadržaj i smisao slobode. On sam je postao tajna izmirenja između Božje volje: tj. zakona i čovjekove slobode.
