ČITANJA:
Lev 19, 1-2.17-18
1 Kor 3, 16-23
Mt 5, 38-48
Prvo čitanje (Lev 19, 1-2. 17-18)
Levitski zakonik nalazi se među prvih pet knjiga židovske Biblije – Zakona-Tore. Tora sabire u cjelini propise koji su određivali: moralni, društveni i vjerski život naroda. U Izraelu je zakon izrekao Bog; taj zakon određuje obveze prema Bogu, njegovi su propisi obrazloženi religijskim promišljanjem.
U ovonedjeljnom tekstu pisac ističe autoritet Mojsija, koji je bio posrednik između naroda i Boga. On prenosi riječ Božju narodu. Gospodin reče Mojsiju: „Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:’ Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ Ova rečenica pokazuje narodu tko je i kakav je Bog. Bog je svet! – besprijekoran. Božja svetost očituje se u svetosti prema ljudima. Ta besprijekorna Božja svetost zahtijeva i ljudsku svetost. Mržnju i osvetu treba ‘iščupati’ iz svoga srca, a pozitivno njegovati ljubav u svim svojim međuljudskim odnosima. Treba opomenuti svoga bližnjega ako čini zlo. Dakle, već u Starom zavjetu prevladava zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Pravednost čovjekova uključuje savršeno usklađivanje s voljom Božjom. Božji Zakon i Božju volju produbit će, u Novom zavjetu, Isus Krist.
Drugo čitanje (1Kor 3, 16-23)
Apostol Pavao se i dalje bori s problemima korintske zajednice, s problemima stranačkog razdora. Jedan od problema je odnos: propovjednik – zajednica. Tamošnji su se kršćani svrstavali oko svojih propovjednika i tako je u zajednicu ušao razdor.
Pavao je Božjom milošću postavio temelj – vjeru u Isusa Krista. I samo na ovom temelju smije se graditi vjera. Pavao upozorava korintsku zajednicu, da je zajednica duhovni hram u kojem boravi sam Bog po svom Svetom Duhu. Taj isti Duh prebiva i pojedinačno u krštenicima, pa su i oni duhovni hram. I zbog toga se apostol suprotstavlja onima koji obezvrjeđuju i narušavaju taj hram prisutnosti Duha Božjega – Crkvu Božju.
Stalna prisutnost Duha posvećuje Crkvu kao boravište ili svetište Božje. Tko razara svetište Božje, a to je kršćanska zajednica, prijeti joj eshatološka propast. Pavao zato poziva sve propovjednike, cijelu Crkvu, svakog pojedinca da se ne okreću od ‘temelja’ od Isusa Krista – a onda od Boga, Oca, jer je posljedica toga propast u vječnome životu. Pavao strpljivo uvjerava: „Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.“ On ih moli da se ne zavaravaju sa svojom ljudskom mudrošću: „Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom…Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.“ To je poticaj da se mudrosti ovoga svijeta suprotstavi ‘ludost’ navještaja Krista raspetoga, koji je „mudrost Božja.“
Evanđelje (Mt 5, 38-48)
Ovonedjeljno evanđelje govori o ljubavi – ljubavi prema neprijatelju.
Isus donosi novi zakon: novi zavjet. Isus nastupa s ovim riječima: „Po Mojsiju od Boga, Jahve: Rečeno je starima…A ja kažem vama!“ Isus je novi Zakonodavac i Učitelj. On od svojih učenika, ali i od svakog čovjeka zahtijeva novi odnos prema Bogu, Ocu kao i novo prosuđivanje i ponašanje čovjeka prema čovjeku. Isus govori neočekivano, proročki. Isus postavlja i traži savršenstvo ljubavi i dobrote.
Već u Starom zavjetu, u prvom čitanju, govori se o ljubavi kao zakonu svetosti. Mojsije poučava svoj narod: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin,Bog vaš.“ Govori im o mržnji koja razara i o ljubav koja stvara. Zato im veli: „Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Isus ove Zakone Staroga zavjeta proširuje i produbljuje. Ljubiti svoga bližnjega, svoga brata, lako je, kao i mržnju s njim lakše je rješavati, nego sa svojim neprijateljem.
Na prvi pogled Isusove zapovijedi kad od nas zahtijeva da se ne opiremo zlu šokiraju. Da drugom dopuštamo da nas pljusne i po jednom i po drugom obrazu – pokazuje se kao slabost, povlačenje. Izgleda kao da pušta zlu da opstane. Isus ne odbacuje starozavjetno pravilo i on se od zla ne povlači. On samo zlo želi riješiti na drugi način. On je, dakle, svjestan da čovjek u raznim situacijama ne može na zlo ne uzvratiti zlom. Ali, Isus je dosljedan i ostaje pri svome: „Zlo se samo sprječava dobrim.“ Ili: „Zlim djelima ne možemo stvarati dobro.“ Kad se dva ili više zala ujedine, nastaje ogromno novo zlo – nastaje uništavanje golemih razmjera. Samo dobro zaustavlja zlo. I samo ljubav zapreka je mržnji. To je put Božjega kraljevstva.
