Čitanja:
Ez 37,12-14
Rim 8,8-11
Iv 11,1-45
Prošle nedjelje u ozdravljenju slijepca od rođenja liturgija nam je predstavila Isusa kao svjetlo svijeta. Ove nedjelje u događaju Lazarova uskrišenja predstavlja nam ga kao uskrsnuće i život.
Vjera i nada u uskrsnuće od mrtvih trebala bi preobraziti sav naš sadašnji život i pomoći nam da nadvladamo sva naša iskušenja i protivljenja sadašnjeg vremena.
Prvo čitanje ( Ez 37,12b-14)
Za vrijeme babilonskog sužanjstva dok je Izrael očajavao u svoju budućnost i tjeskobno se pitao nije li sve svršeno, prorok Ezekiel mu upućuje riječ utjehe: Bog Izraelov je Bog živi. Ako i mrtav bude Božji narod, oživjet će i nanovo će zadobiti svoja prava, jer Božja vjernost je moćnija od smrti.
Zato Ezekiel u Božje ime tješi narod da će opet oživjeti i izići će iz grobova tuđinskoga ropstva i vratiti se u svoju ljubljenu domovinu. Ganutljivo je kako Gospodin izjavljuje da će On to osobno izvesti narodu koji naziva svojim. I sam će narod jasno uvidjeti da je to govorio i učinio Gospodin, njihov Bog, pa će ga više zavoljeti i biti mu vjerniji. I novi će život Bog dati svojima udahnućem svoga Duha.
Drugo čitanje (Rim 8, 8-11)
Taj isti Duh Božji bitno djeluje kod krštenja i oživljava grešnike. Da čovjek postane posve Božji to može izvesti samo Bog svojim osobnim Duhom. Duh Sveti kao izvor novoga života djeluje u našem krštenju i čini nas novim Božjim ljudima, odnosno djecom Božjom. Duh Sveti koji je dan vjernicima na krštenju jest Duh Isusa Krista.
Taj Kristov Duh stanuje u nama i prema tome nas oživljava, jer je to Duh Životvorac. Kao što je Isus uskrsnuo od mrtvih, tako će uskrsnuti i oni koji žive od njegova Duha. Kristova sudbina predoznačuje sudbinu kršćanina.
Duh Sveti nam donosi slobodu, snagu i slavu, a iznad svega nam otkriva Božju osobnu ljubav prema nama ljudima. Prema tome oni koji žive u tijelu kojim vlada grijeh ne mogu se svidjeti Bogu, jer grešno tijelo teži za neprijateljstvom prema Bogu i stoga za smrću. Mi kršćani možemo Bogu ugoditi, jer mi nismo u takvome tijelu, nego u Duhu.
»Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov. A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani.« (Rim 8,8-10)
Evanđelje (Iv 11, 1 – 45)
Uskrisujući Lazara, Isus se objavljuje svima nama kao darovatelj života. Vjerovati u Isusa kao Sina Božjega znači vjerovati da onaj koji uz njega prione neće umrijeti nikada. Tim čudom uskrsnuće Lazara od mrtvih Isus svoje apostole, a zatim Martu i Mariju, kao i sve nas nastoji ne samo učvrstiti u vjeri nego je u nama produbiti te nas uzdignuti da se posve pouzdamo u njega i njemu prepustimo.
A iz Isusova razgovora s Martom otkrivamo tko je On u sebi, tko je On za nas, što smo mi njemu i što treba da radi njega mi budemo jedni drugima.
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”(Iv 11,25-27)
To je evanđeoska poruka za sve nas koji osjećamo potrebu da vjerujemo u Isusa i s njima se povežemo kako bismo bili dionici njegova uskrsnuća i života. Ono što se zbilo na Lazarovu grobu bio je znak i početak čuda koje Isus i dalje čini u Crkvi i u svijetu.
Lazarovo uskrsnuće od mrtvih koje je Isus učinio slika je našega duhovnog uskrsnuća na krštenju i obraćenja, a ujedno znak i zalog da ćemo svi jednom i tijelom uskrsnuti. I nas će Bog uskrisiti u posljednji dan kao što je uskrisio i Isusa Krista. Takva vjera i nada u uskrsnuće od mrtvih trebala bi preobraziti sav naš sadašnji život i pomoći nam da nadvladamo sva naša iskušenja i protivljenja ovoga sadašnjeg vremena.
