Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo svetkovina je koju slavimo 25. ožujka, devet mjeseci prije Isusova rođenja, Božića. Ove godine zbog Cvjetnice slavlje ove svetkovine prebačeno je na 9. travnja.
Sadržaj svetkovine je evanđeoski događaj, kada Božji glasnik, anđeo Gabrijel, naviješta Mariji, odabranje da bude Majka Isusa, Sina Božjega. To je čas utjelovljenja, začeća Isusova pod srcem Marijinim. Marija je toga dana začela, a Isus je začet – tako se ova svetkovina odnosi na oboje , pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodinovo (mislimo na Krista) ili Blagovijest (mislimo na Mariju).
Sadržaj svetkovine posebno je utkan u redovitu kršćansku molitvenu praksu: vjernici je spominju tri puta dnevno, kad na glas zvona – ujutro, u podne i navečer – izriču molitvu, koja se, prema početnim riječima, zove “Anđeo Gospodnji”. To je razlog da se sa svih crkvenih zvonika tri puta dnevno oglasi zvono koje vjernike podsjeća i poziva na molitvu.
Prema liturgijskim molitvama i čitanjima u središtu je Isus kao utjelovljeni Sin Božji i obećani Mesija iz loze Davidove. Dakako da se tajna utjelovljenja događa u Mariji, na njezin vjernički pristanak. Danas pokleknemo kada u Misnom vjerovanju izgovaramo riječi “I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom”. Time i tjelesnim pokretom očitujemo vjeru u utjelovljenje Sina Božjega kao središnju istinu kršćanstva.
Prvo čitanje je Izaijino proročanstvo o Emanuelovoj majci koje mi kršćani vidimo ispunjeno na Mariji. Drugo čitanje odlomak je iz poslanice Hebrejima o Sinu kojemu je Otac prilikom utjelovljenja dao tijelo da kao poslušni čovjek izvršava njegovu volju. Evanđelje prikazuje navještenje Mariji koju će Duh Sveti osjeniti i ona će bez intervencije muškarca začeti Sina Božjeg.
Ovu zgodu imali smo kao evanđelje na svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina. Tada je naglasak bio na anđelovim riječima “Zdravo, milosti puna” i Marijinom odgovoru “Evo službenice Gospodnje”. Mariju je Bog unaprijed ispunio svojom milošću, izuzeo je od ljage istočnog grijeha jer ju je uplanirao za Majku svoga Sina. U današnjoj liturgiji naglasak je na Marijinu Sinu koji biva začet snagom Duha Svetoga i tako unaprijed pripravljen za svoju mesijansku zadaću. Isus je čudesni poklon Boga ljudskom rodu – po Djevicu Mariji.
Ovo otajstvo vjere kasnija teologija nazvala je “utjelovljenjem” ili “učovječenjem” Sina Božjega od Djevice Marije. Ono je središnja istina kršćanstva kao objavljene religije. Prihvaćajući iznova ovo otajstvo naše vjere, mi u Vjerovanju ispovijedamo: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije!”
