Četrdeset dana nakon uskrsnuća svetkujemo zaključno otajstvo Isusova života ovdje na zemlji: njegovo Uzašašće na nebo.
Ta svetkovina označava svršetak Isusovog ukazivanja apostolima. Poslije svoje muke Isus je mnogim dokazima pokazao da je živ. Četrdeset se dana ukazivao svojim apostolima i drugima od Boga predodređenim svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem. Potom je njima na očigled uzdignut na nebo prethodno im obećavši da ih neće ostaviti siročad, nego da će im poslati Duha Branitelja koji će sići na njih i učiniti ih Njegovim svjedocima sve do kraja zemlje.
Samo Uzašašće znači da je Isus sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje; Krist se sa svojim ljudskim uskrslim tijelom vraća nebeskom Ocu, kao čovjek stoluje njemu zdesna. Isus Krist je Uzašašćem postao za naše ljudske oči „odsutan“ i nevidljiv u tijelu, ali je ostao „prisutan“ po uskrslom tijelu i božanskom Duhu u prekogrobnom carstvu Boga Oca.
Svetkovina Uzašašća zove se i Spasovo, jer je ovim činom Isus dovršio svoje poslanje na zemlji, dovršeno je spasenje.
Kristovo uskrsnuće i njegova proslava u nebu svjedoče o istinitosti njegova poslanja. Njegovi učenici nisu bili žalosni kad je On iščezao njihovu pogledu, jer je obećao da će trajno ostati nazočan u svojoj Crkvi.
Naša liturgijska slavlja nam pomažu da ostanemo u susretu s Gospodinom te da shvatimo kako nebo u koje je On prvi uzašao nije daleko od nas, jer Krist trajno po svome Duhu djeluje među nama i ostvaruje tako novu povijest koja je usmjerena posvemašnjem otkupljenju i spasenju.
ČITANJA :
Dj 1, 1-11
Ef 1, 17-23
Mt 28, 16-20
Na svetkovinu Uzašašća za prva dva čitanja imamo u sve tri liturgijske godine iste novozavjetne odlomke. U prvom je Lukin izvještaj o Isusovu uzašašću u Djelima apostolskim koji završava poticajem anđela Isusovim sljedbenicima da podu na svjedočko djelovanje u svijetu. Drugo čitanje je Apostolova molitva da vjernici uvide Božju moć, očitovanu na Kristu na nebu ustoličenom zdesna Bogu. Ovim činom Bog je proslavljenom Kristu podložio sve na nebu i na zemlji a njega učinio glavom Crkve koja je njegovo tijelo.
Evanđelje (Mt 28, 16-20)
Kristovo Uzašašće početak je poslanja Crkve. Upravo danas Crkva želi da svi kršćani sebi posvijeste da su sudionici toga poslanja. Svi smo pred Kristom, Kraljem slave i budućim Sucem odgovorni za svoje vrijeme i za svakoga čovjeka.
Krist je došao na zemlju donijeti Božje kraljevstvo za sve ljude. Stoga, naređuje svojim apostolima i njihovim nasljednicima kao i svima nama da idemo k svim narodima kako bi riječju i primjerom pridobili sve ljude dobre volje da slijede Isusa kao jedinog Učitelja. A vjera svih onih koji prihvaćaju Isusa za svojega Spasitelja treba svakoga napose biti utvrđena i zapečaćena krštenjem u ime trojedinoga Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga.
»Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”« (Mt 28,18-20)
