ČITANJA
Prvo čitanje i evanđelje potiču na zahvalnost za doživljeno Božje milosrđe i na vladanje na temelju kojeg će ljudi poželjeti podložiti se tom milosrđu.
PRVO ČITANJE (Hoš 6, 3-6)
Prvo čitanje odlomak je iz Hošeine knjige s opomenom o potrebi milosrđa uz obavljanje vanjskih djela religioznosti Hošea je djelovao u Sjevernom Kraljevstvu ili Izraelu od oko 750. pr. Kr. do oko 732. pr. Kr. U njegovo doba Izraelom je vladao Jeroboam II. (782-747.), koji je proširio granice svoje države i zemlju doveo do ekonomskog prosperiteta. Dopustio je širenje poganske kanaanske religije među svojim državljanima. U godinama nakon njega Izrael se priklanjao savezu čas s Egiptom čas s Asirijom te su se dogodila četiri ubojstva kraljeva u vremenu od 15 godina. Hošea je po Božjoj odredbi kritizirao vjerski otpad i socijalne nepravde u vlastitom narodu, ali i najavljivao Božju kaznu poganskim susjednim državama..
Odlomak koji imamo za današnje čitanje dio je prorokove kritike protiv lažnog kajanja i prividnog obraćenja.
DRUGO ČITANJE (Rim 4, 18-25)
U cijelom četvrtom poglavlju Poslanice Rimljanima Pavao iznosi primjer Abrahama vjernika koji se odazvao Božjem pozivu te pošao u nepoznat kraj sa svojom obitelji da bi u slobodi mogao prakticirati svoju monoteističku religiju. Kad je došao u obećanu zemlju, povjerovao je Bogu koji mu je obećao potomstvo, unatoč odmaklim godinama. Pavao primjenjuje na kršćane obećanje dano Abrahamu. Abrahamov odgovor vjere uračunao se u opravdanje ne samo njemu nego i kasnijim vjernicima koji imaju vjeru sličnu njegovoj. Svi koji su krštenjem pristali uz Isusa kao svoga Gospodina imaju vjeru sličnu Abrahamovoj. Zato oni bivaju opravdani kao Abraham: samom vjerom, bez djela Zakona, od kojih je najvažnije bilo obrezanje. Kao što je on bio opravdan vjerom u Božje obećanje, tako i mi bivamo opravdani vjerničkim pristajanjem uz Isusa raspetog i uskrslog kao Gospodina.
EVANĐELJE (Mt 9, 9-13)
Evanđelje donosi izvještaj o pozivu cariniku da bude Isusov sljedbenik. Pred odlazak u novu službu pozvani priređuje u svojoj kući gozbu Isusu i kolegama iz svoje službe. Farizeji prigovaraju Isusovim učenicima zašto njihov učitelj “jede s carinicima i grešnicima”, a on odgovara da ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima te podsjeća na opomenu proroka Hošee o potrebi unutarnje skrušenosti prilikom obavljanja vanjskih obreda religioznosti.
Odabiranjem carinika za užeg suradnika Isus krši teološka pravila svoga vremena, ali mu nije stalo do provociranja niti do rušenja djedovske religije. Ovaj poziv u skladu je s njegovim dotadašnjim učenjem i postupanjem: on se osjećao poslanim rubnima, onima koji su u izraelskoj zajednici vjernika bili potiskivani. Objavljivao je riječima i djelima Božju ljubav prema otpisanima. Matej carinik bio je jedan od takvih.
