Čitanja:
Izl 19,2-6a
Rim 5,6-11
Mt 9
Liturgijska čitanja ove nedjelje potiču na prepoznavanje Božje vladavine u vjerničkoj zajednici i u osobnom iskustvu pojedinaca. Vjerujući da je u Isusu nastupilo Božje kraljevstvo, prihvaćamo darovanu dobrotu Božju iskazanu crkvenoj zajednici i svakom pojedincu.
Prvo čitanje (Izl 19, 2-6a)
Knjiga izlaska, iz koje je uzet odlomak za današnje prvo čitanje, prikazuje izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva pod Mojsijevim vodstvom te sklapanje Saveza s Bogom na svetoj gori Sinaju. Na Sinaju se Bog objavio Mojsiju dok je bio odbjegli pastir u midjanskoj zemlji te mu najavio da želi izvesti Izraelce iz egipatskog ropstva. Mojsije je pod svetu goru doveo sunarodnjake na putu iz Egipta, zatim je uslijedilo sklapanje Saveza. Prije nego što zatraži savezničku vjernost, Bog podsjeća preko Mojsija: “Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na krilima i k sebi vas doveo!” Zatim traži da vrše njegove zapovijedi i obećava da će mu cijeli narod biti “predraga svojina, kraljevstvo svećenika, narod svet”.
Svećeničko obilježje cijelog naroda sastojat će se u čuvanju Božje riječi i ispravnom štovanju Boga. Dok poganski narodi nemaju objave o jedinom Bogu , Izrael je ima. Dok poganski narodi svojim bogoštovljem u čast idola pravoga Boga vrijeđaju, Izrael ima liturgiju utemeljenu na objavi i zato Boga štuje svojim pjevanjem psalama, održavanjem blagdanskih skupova i prinošenjem žrtava. “Narod svet” znači – drukčiji od poganskih susjeda, narod koji na temelju vjere ima hrabrosti drukčije se ponašati.
Drugo čitanje (Rim 5, 6-11)
Ovaj odlomak donosi bit Pavlova nauka o darovanom opravdanju grešnika. Opravdanje je izraz za ulazak u prijateljstvo s Bogom. Nitko ne može Boga prisiliti da mu bude milostiv i prijateljski naklonjen. Taj dar dobivamo vjerničkim oslanjanjem na Krista.
Svaki je od nas bio zastupljen u pročelniku roda Adamu preko kojega se sveopća grešnost prenosila na potomke. Bog prihvaća smrt Kristovu kao čin zadovoljštine za moralnu ranjenost svih ljudi. Ostavši vjeran Ocu do smrti na križu, Krist je svojom krvlju postigao opravdanje svih koji mu se vjerom i krštenjem pridružuju. Kristova je smrt očitovanje ljubavi Božje prema svim ljudima: “A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije!” U kontekstu cijele Poslanice Rimljanima to znači da opravdanje dobivamo bez ikakve prethodne zasluge. Pavao je to istaknuo zbog obraćenih Židova koji su držali da kršteni pogani trebaju prihvaćati obrezanje i neke druge starozavjetne propise kao znakove zasluženog opravdanja.
Opravdanje se već dogodilo za one koji su se dali krstiti i ostaju u vjeri krštenja. Spasenje još nije konačno, dok smo u stanju zemaljskog proputovanja. Opravdanje po vjeri ne samo da briše grijeh izvorni i grijehe osobne kod krštenika nego i daje udio u životu uskrsloga Krista. Tko sada po milosti ima udio u životu Uskrsloga, spasit će se u vječnosti snagom toga istog života.
Evanđelje (Mt 9, 36 – 10, 8)
U evanđelju Isus pokazuje pastirsko sažaljenje nad vjerski zanemarenim Galilejcima koji su kao ovce bez pastira. Zatim šalje Dvanaestoricu da propovijedaju bliskost kraljevstva Božjega kao i on. Nije dovoljno da propovijedaju, nego poput Isusa trebaju ljude ozdravljati u znak nastupa kraljevstva Božjega. Pri davanju uputa o načinu misionarskog djelovanja među Židovima i poganima Isus govori: “Badava ste primili, badava dajte!”. Time Isus podsjeća Dvanaestoricu i sve buduće vjernike da su bez svojih zasluga primili milosne darove vladavine Božje u Kristu i po Kristu. Doživjeli su Božje kraljevstvo u Kristu po Crkvi. Trebaju svojim djelima i riječima drugim ljudima olakšavati da to isto doživljavaju.
