Čitanja:
Zah 9, 9-10
Rim 8, 9.11-13
Mt 11, 25- 30
Prvo čitanje (Zah 9,9-10)
Odlomak današnjeg čitanja je uzet iz drugog dijela prorokove knjige (Zah 9 -14). Ovaj dio se često naziva i Deuterozaharija, jer je i sadržajno, i formalno odijeljen od prvih osam poglavlja, a nastao je na koncu 4. stoljeća prije Krista. Naš odlomak opisuje mesijansko obećanje: Mesija se očekuje kao kralj koji je pravedan i pomaže, koji je ponizan i jaše na magarcu. Mesijansko kraljevstvo će biti sveopće kraljevstvo mira, a njegovo kraljevstvo i znakovi kraljevanja su sasvim suprotni svjetovnom kraljevstvu, koji nit je pravedan, niti ponizan, a niti toliko bogat pomaganjem, koji umjesto na magarcu jaše na bojnim konjima ili bojnim kolima i čije kraljevstvo nije kraljevstvo mira, nego mržnje, nasilja i rata.
Na brdu Sionu danas je tako malo kao i među narodima oko njega a isto tako i u svijetu. Ispunjenje proroštva Zaharije i danas je pred nama. Ipak, vjernik vjeruje obećanjima koje će jednom krenuti sa Siona kad će se uspostaviti mesijansko kraljevstvo, kod ponovnog dolaska Spasitelja.
Drugo čitanje (Rim 8,9.11-13)
Suprotnost između tijela i duha prožimaju 7. i 8. poglavlje poslanice Rimljanima, a time i ovonedjeljni odlomak. Bog je „poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudio grijeh u obličju grješnog tijela.” Na toj pozadini Pavao se obraća svojim slušateljima i potiče ih na život po Duhu. Iz daleka ih opominje da se ne vraćaju u staro, prije kršćanskih vremena. Ne može se biti kršćanin ako čovjek ne posjeduje Kristovog Duha i živi na način kojega usmjerava grješno ljudsko tijelo. Takav život vodi k smrti, a život po Duhu je usmjeren prema životu. Budući da kao kršćani ništa ne dugujemo svome tijelu, nismo ni dužni da živimo po tijelu. Naprotiv, jer je naše smrtno tijelo još živo i neprestano se javlja sa svojim prohtjevima, Pavao na nas stavlja teški zahtjev da usmrćujemo tjelesna djela.
Evanđelje (Mt 11,25-30)
Isus se ovdje predstavlja kao Sin Božji u rano židovskoj biblijskoj tradiciji. Po tome je njemu sve predao Otac i on jedini pozna Oca i njega je Otac ovlastio da ga objavi. Što sadrži ova objava Oca, može se shvatiti iz izrečenog poziva: Isus obećava „spokoj dušama”, govori o dobroti i poniznosti. Iz tih riječi govori ponuda Božjeg spasenja. Isusovo djelovanje objaviti se kao Sin Božji i navijestiti Božje spasenje je doista mesijansko djelovanje i odraz Božjeg spasiteljskog djelovanja među ljudima. Nije upravljeno samo na niže slojeve naroda, siromašne i potlačene, nego je ponuda upućena svim ljudima. Mudri i umni nisu isključeni iz božanske objave, nego su se, sa širokim krugom naučitelja i pismoznanaca, isključili iz Isusove poruke i na nju odgovorili odbijanjem. A oni koji su u njihovim očima bili neuki i maleni pokazali su se široko otvorenima za Isusovu poruku.
Tko Isusov poziv prihvaća i želi biti otvoren Božjoj ponudi, taj smije doći k njemu sa svojim brigama i teretima. Prihvatiti poziv znači prihvatiti Isusov jaram i svoj život usmjeriti prema Božjim zapovijedima. Isusova propovijed potiče i hrabri, prihvaćanje jarma i poziva nije nikakvo opterećenje, a ni teret nije težak. Konačno, Božje spasenje je ispunjen život u sigurnosti kod Boga. Evanđelje od svih zahtjeva obraćenje i ponizno prihvaćanje Boga.
