Preobraženje Gospodinovo blagdan je kojim Crkva slavi otajstveni događaj Isusovog očitovanja učenicima na brdu Tabor. To je mistični događaj u kojem Isus na poseban i čudesan način, vidljivo objavljuje učenicima slavu nebesku.
Svjedoci Isusove slave na gori Taboru su predstavnici Starog i Novog Zavjeta. Od Starog Zavjeta Mojsije i Ilija – koji su čitav svoj život navještavali Mesiju u liku Isusa iz Nazareta , a od Novog Zavjeta Petar, Jakov i Ivan, tri odabrana apostola.
Krist je znao da će baš oni biti svjedoci i pratitelji njegove agonije u Getsemanskom vrtu. Za takvo što bila im je potrebna nepokolebljiva vjera, vjera koja neće pokleknuti pri težoj kušnji, već vjera koja ohrabruje, uzdiže i pobjeđuje svijet. Onako kako ga je i Krist pobijedio.
Vrhunac tog čudesnog objavljivanja i pečat istinitosti, objavljuje sam Otac nebeski, proglasivši Isusa Božjim Sinom i ljudima naredio da ga slušaju. »A glas se začu iz oblaka: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!”« (Lk 9,35)
Događaj koji slavimo ovim blagdanom je Otajstvo po kojem nam Bog očituje svoju slavu i moć; uvjerava nas u postojanost Svoga Kraljevstva, te nam utvrđuje vjeru u Kristovo Božanstvo. Isus nam je preobraženjem pokazao što čeka svakoga tko u njega vjeruje. Preobraziti se za kršćanina znači promijeniti svoj način života, te po uzoru na Krista, odreći se samoga sebe, uzeti svoj križ i slijediti ga, kako bi jednom i njegovo lice zasjalo i haljine se zabijelile.
Povijest blagdana
Ovaj blagdan nastao je na Istoku, a na Zapad je prenesen tek u X. stoljeću, kad je uspostavom kršćanske države u Palestini postalo sigurnije hodočastiti na sveta mjesta, a time je porastao interes za događaje Isusova života. Blagdan Preobraženja Gospodinova proširio je na opću Crkvu tek papa Kalist III. 1457. g, te odredio da se slavi 6. kolovoza u znak trajne zahvalnosti Bogu za obranu Beograda od Turaka, što ju je izvojevala kršćanska vojska vođena gubernatorom Ugarske Ivanom Hunjadijem i sv. Ivanom Kapistranom, 22. srpnja 1456.
Blagdan Preobraženja Gospodinova u Hrvatskoj se naziva također i Božje Lice, a osobito se slavi u Sjevernoj Hrvatskoj.
ČITANJA:
Dn 7,9-10, 13-14
2 Pt 1,16-19
Mt 17,1-9
