ČITANJA:
Ez 18, 25-28
Fil 2, 1-5
Mt 21, 28- 32
Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu A razmatra pitanje pravednika i grešnika. Pravednik, kao slab čovjek, može učiniti nepravdu i postati grešnik, a bezbožnik, po srcu pošten, može se odvratiti od svojih grešnih djela i postati pravednik.
Prvo čitanje (Ez 18, 25-28)
Čovjek, ma kako grešan bio, kod Boga ima uvijek priliku – uvijek mu je otvoren put Božje ljubavi i prijateljstva. Dakako, samo ako – prihvati Božji poziv i pođe putem obraćenja. Upravo u ovonedjeljnom prvom čitanju, starozavjetni prorok Ezekiel ističe glavno načelo: svaki čovjek osobno je odgovoran prema Bogu i za svoje grijehe. Svatko tko se iskreno Bogu obrati, naći će Boga uvijek spremna na oproštenje, na novu ljubav i prijateljstvo.
Prorok naglašava da grešnik nije jednom zauvijek odbačen, jer Bog želi njegovo obraćenje i život. Put osobnog obraćenja i predanja Bogu donosi čovjeku smirenje i radost.
Drugo čitanje (Fil 2, 1-5)
Četiri poslanice: Filipljanima, Efežanima, Kološanima i Filomenu, obično se stavljaju zajedno, zbog toga jer ih je sve Pavao napisao u sužanjstvu. Iako je Poslanica Filipljanima pisana u tamnici ona nije sumorna, nego vedra – govori o miru i radosti. Pavao dokazuje svoje trpljenje u tamnici, jer mu je uvijek stalo samo do naviještanja Isusa Krista. Zabrinut je za opstanak zajednice u Filipima. Ovo pismo govori o ljubavi koja bi trebala povezati i kršćane međusobno.
Sveti Pavao daje Filipljanima snažne kršćanske motive, za život u vjeri: Krist u kojega vjeruju, Duh Sveti kojega su po krstu i potvrdi primili, Bog sam koji u svojim vjernicima stvara dobro i samilosni srce. Zbog toga ih moli da uspostave što bolje međuljudske odnose u kršćanskoj zajednici.
Evanđelje (Mt 21, 28- 32)
U Matejevu evanđelju Isus poučava u prispodobi o dva različita brata. Poučava kako treba u poniznosti, poslušnosti i iskrenosti srca prihvatiti svetu volju Božju. Otac naređuje obojici sinova rad u vinogradu. Prvi sin, odbija poći na posao, kaže „ne,“ ali je ipak otišao. Drugi odmah prihvaća očevo naređenje, kaže „da,“ ali nije otišao na posao. Prvi sin je ražalostio oca, ali ga je na kraju i obradovao, jer je izvršio posao. Drugi sin je oca prevario, on u srcu nosi laž, grijeh.
S odgovorom „neću,“ prvi sin oca je ražalostio, ali kad je otišao na posao ponovo ga je razveselio. To su nesigurni, nestalni ljudi. Oni žive u grijehu, ali svoj grijeh ne skrivaju. To su za Isusa carinici i bludnice. Oni se obraćaju i popravljaju. Osjećaju potrebu za Bogom, kaju se za svoje grijehe i mijenjaju svoj život. Vrše volju Božju, volju nebeskoga Oca – idu raditi u Božji vinograd – postaju, od bezbožnika, Božji ljudi, djeca Božja. Drugi sin nakon lijepih riječi, nije otišao na posao. Ovaj sin nema savjesti, ne poštuje oca, svejedno mu je što će ga rastužiti, jednostavno mu laže. To su Isusovi, pismoznanci i farizeji. Oni su samouvjereni, vjeruju u pravoga Boga i misle kako oni nemaju grijeha. Isusa ne prihvaćaju i omalovažavaju ga – ostaju bezbožnici, odbijaju rad u Božjem vinogradu. Njihovo ponašanje duboko žalosti Oca nebeskoga, ali on je strpljiv i čeka njihovo obraćenje.
Vinograd označava sav stvoreni svijet što ga je Bog stvorio za čovjeka – za svakog čovjeka i za sve ljude. A u isto vrijeme vinograd označava i konkretnu dužnost svakog pojedinog čovjeka. U tom drugom smislu, „vinograd“ je u isto vrijeme „u nama“ i „izvan nas.“ Trebamo ga obrađivati poboljšavajući svijet i poboljšavajući sami sebe. Štoviše, jedno ovisi o drugom: poboljšavam svijet ukoliko poboljšavam samoga sebe.
