Liturgija 33. nedjelje kroz godinu upućuje nam poruku kako moramo vrednovati svoje darove u svrhu konačnog obračuna na svršetku svojih dana.
Prvo čitanje – Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31 nam donosi hvalospjev idealnoj ženi, supruzi i majci.
Knjiga mudrih izreka, iz koje je uzeta ova starozavjetna pjesma, sastavljena je oko 500. pr. Kr. U nju je uključena poučna grada u obliku poslovica iz vremena Salomona i drugih izraelskih kraljeva. U ranijim poglavljima ove knjige ima dosta stihova protiv žena, npr. poglavlje 5. i 7. gledaju ženu samo kao opasnost za muškarca jer bi ga mogla zavesti, ali knjiga mudrih izreka završava pohvalom ženi kao domaćici, supruzi i majci te time pokazuje da je i žena kao ljudsko biće stvorena na sliku Božju.
Ta biblijska žena uzor je dakako, svakoj ženi, ali ona je i slika Crkve, zaposlene oko spasenja svijeta. Zato označuje i svakoga kršćanina koji za svoj konačni susret s Gospodinom se treba pripravljati molitvom i radom kroz čitav život.
Drugo čitanje – 1 Sol 5,1-6 je nastavak Pavlove pouke o Danu Gospodnjem ili Isusovu drugom dolasku, u kojoj tumači dužnosti živih vjernika pred činjenicom da Dan Gospodnji sigurno predstoji, ali mu se ne zna točan trenutak nastupa.
Kršćaninov život je sav u znaku iščekivanja Dana Gospodnjega. Ali to iščekivanje nipošto ne smije biti uzrokom panike i nerada. Naprotiv, apostol Pavao nam preporučuje »budnost i trijeznost«. Moramo biti pripravni kad Krist dođe i staviti se u službu njemu i svojoj braći. Tako nas On neće iznenaditi svojim dolaskom.
Evanđelje – Mt 25, 14-30 kroz Isusovu prispodobu o slugama i talentima donosi ispit savjesti: kako se služimo Božjim darovima i što moramo činiti. Bog će svakoga suditi prema tome koliko je privrijedio pomoću talenata koje je svatko primio na dar. Dakle, i naša vječnost je ovisna o našem radu i zalaganju na zemlji.
Sam ljudski život sa svim svojim mogućnostima djelovanja i trpljenja je Božji »talenat«, Božji dar. I to dar čovjeku pojednicu i čovjeku udruženom u obitelji, gradu, radnoj zajednici, Crkvi i državi. Stoga Božje darove treba umnožiti svojom zaposlenom suradnjom s Bogom.
Bog je velikodušni darovatelj, ali očekuje i našu suradnju – želi da s povjerenim darovima poslujemo i da ih svojim radom umnožimo. Moramo Bogu vratiti u srazmjeru s onim što smo primili, svjesni da smo uvijek izloženi opasnosti kad želimo prenositi kršćansku poruku. Varaju se oni koji žele sačuvati poruku brižno zakopanu. Moramo iskoristiti Božje darove bez bojazni da ćemo ih upropastiti, iskvariti ili da će nam ih netko ukrasti.
Prema tome svatko prima »talente« za obrađivanje, a ne za samo puko njihovo čuvanje.Lijeni sluga je bio osuđen jednostavno zbog toga što je njegov život bio beskoristan.
Dakle, mogu se posjedovati Božja dobra i ostaviti ih bez ploda. Stoga bi bilo bolje i ne primiti ih nego ih neiskorištene imati, jer time se stiče samo veća odgovornost pred Bogom. A Isus kaže da će s beskorisnim slugom Bog postupiti kao s nevjernikom.
