Četiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA. Započinje nedjeljom koja pada najbliže 30. studenom, blagdanu Sv. Andrije, traje četiri tjedna i završava na Badnjak.
Četiri nedjelje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina, a s njom i naš godišnji put prema Božiću.
Liturgijska godina
Liturgijska godina slavi otajstvo Kristovo od utjelovljenja i rođenja do uskrsnuća, uzašašća, do paruzije, dolaska, a nedjeljna biblijska čitanja u novoj liturgiji obuhvaćaju tri susljedna godišnja kruga.
Svaki je krug najizrazitije označen po jednim sinoptičkim evanđeljem: GODINA A – Matejem, GODINA B – Markom, GODINA C – Lukom. Ivanovo se evanđelje prigodno umeće u sva tri kruga, najljepše u u uskrsno vrijeme kada se čitaju tzv. Oproštajne besjede Isusove.
Prvom nedjeljom Došašća ove godine ulazimo u liturgijsku godinu B.
Značenje došašća
U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće, advent (lat. ad venio – doći) vrijeme je čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.
Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest :
-> Isus Krist, Mesija, očekivan od izraelskog naroda, došao je kao Spasitelj i rodio se u Betlehemu.
-> Krist i danas dolazi – po otajstvima – i postaje nazočan u životu koji se ostvaruje u ljubavi.
-> Krist će opet doći u slavi kao Kralj i pokazat će svima kako je ljudska povijest imala smisla u svim svojim pozitivnim stremljenjima.
Svi ovi različiti Gospodinovi dolasci koji se protežu na čitav naš život sve do konačnoga susreta s njime u slavi primaju svjetlost, nadahnuće i svoje pravo značenje u Kristovu prvom i povijesnom dolasku u tijelu među nas ljude na dan Božića.
Zato osnovni stav kršćanina u vremenu Došašća treba biti vjera, i to ne vjera koja prihvaća samo niz istina, već vjera koja je sposobna uočiti otajstvenu Gospodinovu nazočnost u sakramentima i u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Bez te vjere nemoguće je stvarno slaviti Gospodinov sadašnji dolazak, jer sve ono što u liturgiji obavljamo bez toga bi bilo samo izvanjsko i stvar običaja.
Isus je primjerom svog života i svojom riječju usadio u ljudska srca klicu istine, ljubavi i mira. Stoga nam početak nove liturgijske godine pruža priliku da se ponovo ispravno usmjerimo prema Bogu, da svoj život osmislimo da sve svoje sile uložimo u trud kako bismo postigli konačni cilj. Nema čovjeka na zemlji koji nije u neprestanoj opasnosti da zastrani s pravog životnog puta. Nema grijeha koji svaki čovjek nije sposoban učiniti. Neće ga počiniti samo ukoliko je toga svjestan i prema tome koliko se čuva i ispravlja, koliko uz pomoć milosti Božje dobrom nadvlada zlo.
Obilježja vremena došašća
Vrijeme predanog i radosnog iščekivanja – to je došašće kao četverotjedno razdoblje na početku liturgijske godine.
Boja misnog ruha je pokornička, ljubičasta.
Molitve i čitanja govorit će i o pokori. Ali taj post i pokora imaju obilježje radosne priprave.
Sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zakarija.
Vrijeme iščekivanja treba nam proteći radno, živeći i radeći za bolje društvo, kada će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću. Ono uklanja svaku potištenost i očaj iz naših srca te daje poleta svim ljudskim naporima, svemu ljudskom radu i zalaganju za bolji i novi svijet prožet Duhom ljubavi.
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)
ČITANJA :
Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 3b-8
1 Kor 1, 3-9
Mk 13, 33-37
Prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega ljudskog i kršćanskog života i podsjeća nas na našu konačnu nadu u kraljevstvu Božjem.
Prvo čitanje (Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 3b-8)
Često nam izgleda da je Bog daleko od nas i od našega svijeta. Naši grijesi nas dijele od njega. Prorok Izaija govori da svi lutamo i da nas sve oko nas razbacuje kao vjetar lišće. I ako dopustimo da nam srce tako otvrdne te više ne mari što Boga vrijeđa, onda ćemo zauvijek propasti.
A ipak, Bog je naš Otac i naš Otkupitelj. On je uvijek kadar razdrti taj zastor grijeha i zla koji nas od njega dijeli i očitovali se našim očima. U tu svrhu nam je Otac i poslao svoga Sina da On bude naš Put, naš Vođa k istini i životu.
Drugo čitanje (1 Kor 1, 3-9)
Sav naš kršćanski život je označen kao iščekivanje Objavljenja Isusova. I dok On ne dođe, svima nam je potrebna temeljna kršćanska vrlina ustrajnost u dobru. Kada dođe, u Dan Gospodnji, treba nas zateći neporočne i besprijekorne. A to je sve milost Božja dana kršćanina u Kristu Isusu zbog koje se apostol Pavao zahvaljuje Bogu svojemu i kaže nam: One koji Boga zazivaju, koji se na njega oslanjaju, On neće iznevjeriti već će im pomoći da postignu svoj konačni cilj. A to je zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Evanđelje (Mk 13, 33-37)
Sam Krist nam govori o svome dolasku na kraju vremena. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Zato od nas traži da budemo budni kako nas pri svom povratku ne bi iznenadio.
Krist je otputovao s ovoga svijeta i uzašao na nebo. Nama, svojim učenicima, povjerio je »svoju kuću«, tj. ovaj svijet. Naša dužnost je da ga svojim zalaganjem učinimo dostojnim Dolaska Isusova. Stoga svaki pojedinačno, prema pozivu koji mu je Bog dao, treba uložiti u svoj posao.
Zato je svima nama, u ovome međuvremenu do konačnog dolaska, potrebna zaposlena budnost. Isus je zahtjeva od apostola i od svih nas. Budnost na koju nas Isus poziva označuje općenito cjelokupnu kršćansku angažiranost. Pojedinačno i zajednički treba da se zalažemo za osobno i vlastito samoostvarenje po Bogu i za boljitak svijeta. A da bi sve to mogli ostvariti, uz bdijenje i rad svi mi moramo i moliti. Molitva usmjeruje i podiže naš duh k Bogu, molitva nas stavlja u prisutnost Boga i osigurava nam njegovu pomoć.
