Osam dana nakon rođenja Sina Božjega Isusa Krista, sveta Crkva katolička slavi blagdan presvete Djevice Marije Majke Božje – Bogorodice. Uistinu je pravedno i dostojno da veselje i slava Božića ne zaboravi onu iz koje je i samo preko koje je došao k nama Spasitelj svijeta.
Dogma o Mariji kao Bogorodici proglašena je na III. općem saboru u Efezu 431. g. Naslov “Bogorodica” izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Isus Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi.
Majčinstvo Blažene Djevice Marije nadilazi svako obično ljudsko majčinstvo i ulazi u velike božanske tajne Presvetoga Trojstva.
Posebno je značajno da blagdan Presvete Djevice Marije, Majke Božje pada baš na prvi dan Nove godine, te je kao neka čestitka koju Crkva upućuje svim svojim sinovima i kćerima širom svijeta; čestitka sreće, ljubavi, mira i svakog blagoslova u ime Marije koja nam je s Isusom dala svako dobro.
Na taj način sv. Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza, te je blagdan Marijina Božanskog majčinstva »Bogorodice« u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Zato je papa Pavao VI. pri završetku Drugog Vatikanskog Sabora, 21. studenog 1964. proglasio Mariju Majkom svete Crkve.
Iako danas slavimo blagdan Blažene Djevice Marije Bogorodice, ipak biblijska čitanja sv. Pisma ne govore nam direktno o Mariji već o Sinu Marijinu i o Imenu Gospodnjemu. Ali glavna pažnja kojom se liturgija obraća na Sina Božjega ne umanjuje ulogu Majke već je veliča: Marija je postala Majka Božja jer je rodila Sina Božjega i radi toga svako štovanje Majke uveličava slavu Sina.
Prvo čitanje iz Knjige Brojeva, donosi „Svećenički blagoslov“ izraelskom narodu – to je blagoslovna molitva za materijalno blagostanje i sveopći mir. Kad Gospodin na pojedinca ili cijelu zajednicu svraća svoj pogled, tada se među ljude vraća mir. Mir u Bibliji nije samo odsutnost agresije od strane susjeda ili tuđe armije. Šalom – mir je i unutarnje zadovoljstvo, smisao ljudskog djelovanja i življenja.
Ovaj odlomak je jedan od najstarijih i najsvečanijih blagoslova u Bibliji. Svećenici ne blagoslivljaju, nego zazivaju Boga da on to učini, da on blagoslovi. Navedeni Božji blagoslov odnosi se na cijelu zajednicu Božjega naroda, ali i na svakoga pojedinca. Ovaj blagoslov prenosi se i na cijelu Crkvu i na sve manje zajednice, župu i obitelj.
Sama punina vremena u kojem je Bog poslao Sina svojega na svijet, kako kaže sv. Pavao apostol u drugom čitanju, ispunila se u Marijinu majčinstvu. Iako je Sin Božji neizmjerno veći i važniji od Majke, ipak ostaje istina da se bez nje ta punina vremena ne bi ostvarila.
Evanđelje po Luki opisuje odlazak pastira u Betlehem nakon što im je anđeo navijestio radosnu vijest Rođenja Gospodnjega. Ali skupa s Djetetom Isusom nalazi se i Majka Marija, radosna i u isto vrijeme uronjena u razmišljanju Božanskih tajna otajstva Sina svojega. Marija sluša Božansku objavu koja je dana pastirima i o njoj ona razmišlja u svome srcu ponizno i sva uronjena u sjaj svoga Sina Isusa. Ona svojim majčinskim srcem u tišini promatra Isusa i nastavlja pjevati svoj »Veliča duša moja Gospodina…«, pjesan hvale i zahvalnosti Gospodinu Bogu.
Marija je sebe gledala i preslagala u svjetlu objave. Iz svake nove životne situacije pitala se, što od mene ovdje i danas očekuje Bog. Osjećala se u savjesti vezanom da postupa onako kako za nju slijedi iz događaja objave. Nije odmah unaprijed znala volju Božju za sebe, Josipa i dijete nego ju je morala tražiti molitvom i razmišljanjem. Takvo Marijino vjerničko raspoloženje izvrsno nam pomaže pri vjerničkom ulasku u novu godinu.
Ne znamo što nas u njoj može snaći, ali snagom današnje liturgije i po primjeru Bogorodice možemo u svakoj novoj situaciji uvijek iznova tražiti i prihvaćati volju Božju za nas osobno i za naše obitelji.
