MISNA ČITANJA:
Iz 42, 1-4. 6-7
Ps 29, 1a.2.3ac-4. 3b. 9b-10
Dj 10, 34-38
Mt 3, 13-17
Nedjelju nakon Bogojavljenja slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. Izvorno je ovaj blagdan bio sastavni dio Bogojavljenja kao najstarije svetkovine rođenja Kristova. Kršćani Istoka slavili su istog dana Isusovo očitovanje u događaju poklona Mudraca i početak njegova mesijanskog djelovanja u krštenju na Jordanu kad je – prema Mateju – bio predstavljen kao Ljubljeni Sin kojeg ljudi trebaju slušati.
Krštenje Isusovo je jedno veliko »Bogojavljenje«, tj. otkrivanje njegove misije spasenja na početku njegova javnog djelovanja. Ono što se formiralo u savjesti prve kršćanske zajednice razmišljajući o evanđeoskom prizoru Mudraca »koji dolaze iz dalekih zemalja da se poklone novorođenom kralju Židova« (usp. Mt 2,11) postaje jasno i javno na Krštenju Kristovu: On je zaista »Sin Božji« koji je postao čovjekom da bi nas spasio.
Kroz nekoliko tjedana od nastupa Ivana Krstitelja na Jordanu narod je sve više dolazio i pitao se da nije on Krist. Krstiteljev poziv na pokorničko krštenje i obraćenje radi skorog nastupa Spasiteljeva privukao je ljude spremne na obraćenje i otvorene Božjim zahvatima. Ivan proglašuje jačim Onoga koji dolazi iza njega i koji će krstiti narod Božji Duhom Svetim i ognjem. A sve to znači da će Mesija izliti Duha Svetoga na vjernike da bi od njih učinio nove ljude i očistit će ih ognjem ljubavi Božje u vodama novog Krštenja u kojima će postati prava djeca Božja. Taj »jači« koga Ivan navješćuje je već tu i traži da se krsti tako da bi u svemu bio sličan nama ljudima i da nam pokaže put »pokore i poniznosti« koji čovjeka vodi u život.
Tako snagom Duha Svetoga koji je sišao na Isusa i ispunio ga, Krist započinje svoju misiju otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha.
Krštenje stoji na početku Isusova mesijanskog djelovanja. Uronjavanjem u vode Jordana, Krist izvršuje čin solidarnosti sa griješnim čovječanstvom. U isto vrijeme nebo posreduje da pokaže jedinstvenu njegovu povezanost s Bogom, Ocem i Duhom Svetim.
Isus se nakon krštenja posvećuje molitvi, kao u najvažnijim časovima svoga mesijanskog života. I u molitvi doživljuje nebesko očitovanje. Tu se očituje božanstvenost Isusove osobe i ukazuje opunomoćenje za njegovu mesijansku misiju. I eto, Bog se očituje trojstveno: kao Otac, Sin i Duh Sveti.
Budući da je Krist spreman i život svoj dati za spasenje ljudi, zato Bog Otac i kaže za njega da mu je preljubljeni Sin u kojemu mu je sva milina. Na taj način nebeski Otac svoju ljubav preko Sina iskazuje svim ljudima kao djeci svojoj.
Zato u Isusu Kristu se nalazi koncentrirana sva ljubav Očeva prema nama ljudima, jer što više Otac ljubi Sina tim više Sin ljubi nas kao svoju braću i sestre.
Krštenje Gospodinovo je predznak našega krštenja koje mora biti u »Duhu Svetome i u ognju«. A to znači da naše krštenje mora preobraziti naš život tako da Duh Sveti može djelovati u nama i učiniti i nas, kao i Krista, »Slugama Božjim« spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnjega. Na taj način naše krštenje bit će i naše posvećenje Bogu u ljubavi i službi braći ljudima. To je pravi smisao našega božanskog posinjenja što krštenje proizvodi u nama. U tome se sastoji i eshatološki događaj našega krštenja: konačno i neopozivo opredjeljenje za Božje kraljevstvo koje je Krist došao uspostaviti među ljudima u poniznosti i neoborivom snagom Duha Svetoga. Isus pomazan Duhom podsjeća nas na našu krsnu pomazanost i opečaćenost Duhom Svetim.
Isus spreman na skromno mesijansko djelovanje potiče nas da i mi svoje kršćansko zvanje obavljamo vršenjem svagdanjih ljudskih i vjerničkih dužnosti. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao u njegovu zvanju, tako jača i nas u našem kršćanskom životu. Od nas se traži samo da se molimo kao što se je i Isus molio i kako nas je naučio moliti i da putem pokore otvorimo dušu i srce djelovanju milosti Božje u nama.
